BOLJE RAT NEGO PAKT ! BOLJE GROB NEGO ROB!
Ove godine u maju obilježit će se 76 godina pobjede nad nacifašizmom i oslobođenje od okupatora. U toj pobjedi antifašističke koalicije veliki je doprinos partizanskih boraca u narodnoj i oslobodilačkoj vojsci i partizanskim odredima, koji su s Titom na čelu, poslije teške četverogodišnje oslobodilačke borbe, unatoč velikim žrtvama, stradanjima i patnjama, ostvarili toliko žuđenu slobodu.
O toj dugotrajnoj i mukotrpnoj borbi partizanskih boraca, konačnoj pobjedi nad okupatorima i ostvarenoj slobodi bit će riječi i u idućim prilozima, ovaj put podsjetimo se na događaje krajem marta 1941. godine koji su nagovijestili nacifašističku okupaciju, rat i borbu naroda za slobodu.
U proljeće 1941. godine Kraljevina Jugoslavija proživljavala je tešku agoniju, izazvanu, uz ostalo, reakcionarnim, društvenim sustavom i nesposobnošću vlastodržaca. Fronta fašističkog bloka sila Osovine okrenula se prema istoku. Lak su joj plijen bile Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Na red je došla i Jugoslavija u kojoj se vojno-političko stanje naglo pogoršalo.
Događaji krajem marta ubrzali su vojni rasplet situacije. Vlastodršci Jugoslavije, u skladu sa svojom politikom fašizacije zemlje i uvjereni da je pobjeda fašističkih sila već osigurana, pristupili su 25. marta 1941. godine Trojnom paktu, izvršivši na taj način potpunu kapitulaciju Jugoslavije i predaju njezinih naroda na milost i nemilost fašističkim imperijalistima.
Centralni komitet Komunističke partije objavio je proglas u kojem je taj vladin akt osudio kao izdaju. U Beogradu i drugim gradovima u cijeloj zemlji demonstracije ogorčenog naroda dosegle su vrhunac 27.marta. Narod je, predvođen komunistima, izvikujući parole: „Bolje grob nego rob“ i „Bolje rat nego pakt“, odlučno osudio sramnu kapitulaciju kraljevske vlade pred fašističkim agresorima i manifestirao svoju volju da se beskompromisno bori za svoju slobodu. Hitler je odmah dao nalog Vrhovnoj komandi njemačke vojske da pripremi operacije protiv Jugoslavije, da se ona uništi „vojnički i kao država“.
U zoru 6. aprila 1941. godine nacisti okrutno bombardiraju Beograd i druge gradove, a njemačke, talijanske, mađarske i bugarske okupatorske jedinice ulaze u Jugoslaviju. Tadašnja jugoslavenska vojska nije pružala odlučniji otpor agresorskim okupatorima i kapitulirala je 17. aprila 1941 godine. Vlada Kraljevine Jugoslavije nije poduzela nikakve mjere za obranu zemlje.
Opredijeljenost Komunističke partije Jugoslavije s Titom na čelu, za organiziranje oružane borbe 1941. godine predstavlja logičan kontinuitet njene dotadašnje strategije, čija je suština bila borba protiv fašističke opasnosti i za istinsku obranu nezavisnosti Jugoslavije. Ta politika došla je do snažnog izražaja u martovskim i aprilskim danima 1941. godine. Napori Komunističke partije za organiziranje otpora agresorima u aprilskom ratu 1941. nisu mogli utjecati na njegov tok i ishod. Kraljevina Jugoslavija je poražena, a zemlju su okupirale ili anektirale nacistička Njemačka, fašistička Italija, Mađarska i Bugarska, nastupili su najteži dani za njene narode.
