Home Yu vjesti Čiji je antifašizam u Mostaru?

Čiji je antifašizam u Mostaru?

46
0
Partizansko groblje Mostar

Čiji je antifašizam u Mostaru?

Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom obilježen je i na poznatom nacionalnom spomeniku antifašističke borbe Partizanskom spomen-obilježju u Mostaru. Ali bez predstavnika hrvatskih političkih stranaka i lokalnih vlasti.

   
Čiji je antifašizam u Mostaru?
Partizansko groblje Mostar

Nakon dugo vremena jedan od simbola Mostara, Partizansko groblje arhitekta Bogdana Bogdanovića, izgledalo je uređenije i bez uvredljivih grafita lokalnih vandala – ružne slike koju su često prenosili i svjetski mediji. Obilježavanju Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom na Partizanskom groblju dan je značaj nazočnošću federalnog premijera Fadila Novalića, predsjedatelja Vijeća ministara Denisa Zvizdića pa čak i šefa Izaslanstva EU-a u BiH Larsa Gunara Wigemarka.

Međutim, čini se da to ipak nije dovoljno jer je obilježavanje proteklo bez političkih predstavnika Hrvata čiji ministri smatraju da je obnova ‘Partizanskog’ netransparentna, mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića koji je svečanost nazvao političkom manipulacijom jer Grad nije izvješten o istoj, ali i bez predsjednika Udruženja antifašista Narodno-oslobodilačke borbe (NOR) Mostar, Seada Đulića. Nitko od njih ne odriče se simbola antifašizma, ali…

Zbog čega Hrvati bježe od Partizanskog groblja?

Mostarski profesor i akademik Slavo Kukić član je ‘Mostarskog kruga’, udruženja koje je zajedno sa Centrom za mir i multietničku suradnju među inicijatorima obnove Partizanskog groblja. Na pitanje jesu li Bošnjaci monopolizirali Partizansko groblje, postavlja zanimljivo protupitanje. I to prvenstveno Hrvatima, jer se i sam deklarira Hrvatom i građaninom BiH.

“To što dio Mostaraca, u pravilu Bošnjaci, taj dan obilježava i to baš na Partizanskom groblju, a dio, u pravilu Hrvati, od tog spomenika bježe k’o đavao od krštene duše, podatak je koji za mostarske Hrvate, neka mi oproste, nije ni malo afirmativan. Možda je najispravnije postaviti pitanje zbog čega ja ili mi, to ne činimo?

Tim prije jer su u prvoj polovici 20. stoljeća u borbi protiv fašizma i domaćih kolaboracionista, Hrvati, Dalmatinci naročito, najmasovnije ginuli. Posebice u presudnim bitkama, na Neretvi, na Sutjesci… I zašto njihovu žrtvu ne cijenimo nego se, ignorirajući je, svrstavamo među one kojima nam preci, u pravilu, nisu pripadali”, postavlja pitanje prof.dr. Kukić u komentaru za Deutsche Welle.

Manipulacije antifašizmom

Ipak, on smatra da se u BiH često manipulira antifašizmom s kojim se poistovjećuju, kako kaže, i oni koji mu doista pripadaju, ali i oni koji laviraju između antifašizma i fašizma i to po logici, ‘uhvati se za jednog ili drugog kako ti kada odgovara’.

“Obrana Mustafe Busuladžića, uostalom, u prilog tome dosta zorno svjedoči. Ali, takve narod – ili ja u to želim vjerovati – relativno brzo dešifrira. Doduše, u uvjetima zaoštrenih društvenih konflikata, kakvi postoje u BiH, i to ide i teže i sporije nego u normalnom svijetu. No, ne želim se pomiriti s pričom kako je ovdje narod slijep kraj vlastitih očiju”, zaključuje Kukić podsjećajući da i danas mnogi spomenici antifašizmu nisu u milosti, kako kaže, vladajuće etnonacionalističke oligarhije.

Tko je domoljub, a tko fašist?

Njegov kolega sa Sveučilišta Mostar, prof.dr. Mile Lasić još je kritičniji i izravniji. Smatra da je upravo Partizansko groblje idealan toponim za manipulaciju Mostarom u kojem su tobože njegovi građani podijeljeni na antifašiste i fašiste.

“Pri tom se implicite prva atribucija rezervira za neupitne “patriote”, a to bi, kao, bili Bošnjaci i oni koji vole Bosnu na način političkog Sarajeva, a to su oni među Srbima i Hrvatima koji govore tzv. poželjnim glasom, dok se fašizam i implicite i izravno veže za Hrvate (i Srbe), ma kako se ljudi iz ovih bh. identiteta ponašali i u Drugom svjetskom ratu i u „antijugoslavenskim ratovima” 1991. -1995.”, komentira profesor Lasić za Deutsche Welle.

Profesor je uvjeren da je posrijedi najprizemnija manipulacija žrtvama kako bi se trajno zadržalo sadašnje stanje u potpuno odijeljenim političkim i svim drugim „realnostima”, uz potpuno odsustvo i morala i pravnodržavnosti.

U posebno izravnoj izjavi on kaže: “Podjednako su mi gadljivi manipulatori tuđom odgovornošću i tobožnjom vlastitom nevinošću, ma koje nacionalnosti bili, uključivo tzv. neupitne patriote u redovima Armije BiH i tzv. ljevičare i tzv. građane u političkom Sarajevu.

Takvi govore samo o ‘Partizanskom groblju u Mostaru’ i o ‘slučaju Mostar’, a ne vide da je cijela BiH “zemlja slučaj”, te da bi bio red da se u sagledavanju tragedije koja nam se dogodila pođu od Kazana i silosa u Tarčinu, kako bi dostojanstveno obilježili stradanja Srba u Bradini, ili Hrvata u Trusini i Uzdolu, ili u Grabovici, pa bi potom bila uvjerljivija i njihova priča o Partizanskom groblju u Mostaru i cijelom Mostaru.”

“Sve su to braća rođena”

Nadalje navodeći da je takvo ponašanje jednako ponašanju onih Hrvata koji, ističe, ne vide sramote u Mostaru, na Heliodromu ili u Gabeli, kao ni zločine počinjene i u Mostaru i u Srednjoj Bosni u hrvatsko ime.

“Uostalom, jednako je i ponašanju onih Srba koji ne žele znati za sramotna opkoljavanja sela i gradova i masovne zločine nad Bošnjacima u posljednjim ratovima. Sve su to „braća rođena”, pozivali se na patriotizam i antifašizam, ili ne, jer ne žele ni čuti za pošten govor o stradanju onih drugih i trećih, pa su njihovi autoviktimizacijski narativi samo u službi budućih ratnih ciljeva. Time definitivno strada kritička kultura sjećanja, ma koliko bi nam bila prijeko potrebna. O njoj čestito govore usamljenici s margine”, zaključuje ovaj mostarski profesor.

I on se slaže da su mnogi spomenici antifašizmu u BiH uništeni i zapušteni, od uništenog ‘Kamenog cvijeta’ u Širokom Brijegu kao spomeniku antifašističkim borcima tog grada, do Sarajeva, a među njima i Muzej revolucije u Jablanici, koji je, podsjeća on, dokazano korišten kao logor za Hrvate.

“Političkim zločincima, a ne samo pukim počiniteljima nije u interesu da se konačno sazna što se sve dogodilo u srednjoj Bosni, pa se zbog toga manipulira i „Mostarom” i svim drugim „slučajevima”, zapravo našim tragedijama, zbog čega su i svi normalni građani BiH, bez obzira na vjeru i naciju, u isto vrijeme i taoci i supočinitelji sramota koje smo uradili jedni drugima.

Meni je sve ovo nepodnošljivo gadljivo, o čemu uostalom i svjedoče moje knjige i pojedinačni prosvjedi protiv logike viktimizacija i autoviktimizacija, koja ne vodi nikuda”, oslikava stanje bh. društva ovaj mostarski profesor.

Đulić: Nema tu istinskog antifašizma

Na obilježavanju Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom na Partizanskom groblju nije bio ni Sead Đulić, predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar. On ima nešto drukčiju, ali ništa blažu kritiku.

“Sudjelovao sam na maršu antifašista u Sarajevu, ali da nisam također ne bi došao jer ne želim dati legitimitet manipulatorima koji se predstavljaju kao antifašisti i nemaju nikakve veze s istinskim antifašizmom, a sve do jučer nisu znali ni gdje se polagalo cvijeće na Partizanskom groblju.

To su tender-antifašisti”, vrlo oštra je izjava predsjednika mostarskih antifašista u izjavi za Deutsche Welle. Đulić je razočaran, kako kaže, mutnim, površnim i netransparentnim ‘rabotama’ u svezi obnove Partizanskog spomenika.

“To je samo šminka i politička parada u koju su ukalupili i Wigemarka jer žele bodove na međunarodnom polju. Kada mi organiziramo obilježavanje sa svojim prijateljima antifašistima Bošnjacima, Hrvatima i Srbima iz cijele BiH, Srbije i Hrvatske bude više od 1.500 ljudi i među nama nema razlike. To je spomenik svih naroda, svih antifašista i oni na njega imaju podjednako i bezrezervno pravo”, kaže on.

Kakva će biti, ne samo budućnost mostarskog monumentalnog spomenika antifašističkoj borbi i pod izravnim nadzorom Vlade Federacije, već i svih naroda i građana koji na njega polažu pravo? Čini se da je teško naći odgovor na to pitanje pored “pravih” i “lažnih”, “hrvatskih”, “bošnjačkih” ili “srpskih” antifašista u Mostaru.

Yu nostalgija