Đurđelina Dinić – Narodni heroj iz Leskovca ( Srbija )

Beogradska specijalna policija uhapsila je 20. juna1942. godine djevojku na čijoj je osobnoj karti pisalo – Mirjana Obradović. Propagandni materijal koji je nađen kod nje bio je dovoljan razlog agentima, profesionalnim mučiteljima, da je podvrgnu takozvanom specijalnom postupku, kako su, inače, nazivali neviđene metode mučenja uhapšenih komunista, skojevaca i njihovih simpatizera.Ali ni nakon svih tih “saslušanja”, za vrijeme kojih su uhapšenoj polomljene noge i ruke i potpuno deformiran fizički izgled,Đurđelina Dinić nije izustila ni riječ. U dosijeu beogradske policije zapisano je da, i pokraj svih “sredstava”, uhapšena nije htela priznati čak ni svoje pravo ime. “Vodimo je”, piše u dosijeu, “kao Mirjanu Obradović. Ali, ko je ona u stvari? Na suočenjima s drugim uhapšenicima govorila je samo da ih ne pozna. To je sve što je pristala da kaže.”

Ponavljana su takva “saslušanja” mnogo puta. Uhapšenica je, međutim, i dalje šutjela. Nije kazala nijednu suvišnu riječ, nikoga nije optuživala, nijedno ime nije prokazala. Agente je gotovo izluđivala svojim držanje, a ovi su joj vraćali sve gorim i gorim udarcima tako da je nakon ispitivanja po nekoliko sati bila bez svijesti.

Napokon su agenti odustali od daljnjih saslušanja, jer im je bilo jasno da od uhapšenice neće izvući ništa što bi ih navelo na željeni trag. Zato su je, pretučenu i izmrcvarenu, bez svijesti, nakon jednog saslušanja, prebacili u zatvorsku bolnicu.

Đurđelina Dinić
Đurđelina Dinić

Drugovi u beogradskoj partijskoj organizaciji organizirali su odmah bijeg iz bolnice, ali akcija nije uspjela. Malo oporavljena, Đurđelina Dinić uhapšena je sredinom marta 1943. godine ponovo vraćena u specijalnu policiju gdje su nastavljena saslušanja. Međutim, ponovo su agenti ostali neobavljena posla. Ništa nisu saznali. Vrtili su se u začaranom krugu pa je uhapšena, napokon, 28. februara upućena u zloglasni logor na Banjici. Strijeljana je 5. maja 1943. godine, a njezini dželati nisu ni znali da su ubili istaknutu komunistkinju, članicu Mjesnog komiteta KPJ za Beograd – Đurđelenu – Đuku Dinić.

Do člana Mjesong komiteta Beograda životni put Đuke Dinić bio je sličan sudbini mnogih komunista. Od najranije mladosti doživljavala je mnoge nedaće, osjetila nepravde i shvatila da joj je dužnost boriti se protiv njih.

Đurđelina Dinić potječe iz napredne seljačke porodice iz okoline Leskovca. Osnovnu školu nije pohađala, a čitati i pisati naučila je tek kad je odrasla i završila štrikerski zanat u Leskovcu. Prijeloman trenutak u Đukinu životu bio je zaposlenje u Nišu. Odmah nakon dolaska u novu sredinu, 1937. godine, uključila se u napredni radnički pokret, a dvije godine kasnije primljena je u KPJ. Zajedno s drugovima organizira masovne štrajkove bravarskih radnika. Odmah je slijedilo hpšenje i saslušanje u policiji, ali Đurđelina Dinić ništa nije priznavala. Puštena je iz zatvora, ali su joj agenti stalno za petama, jer im je njezino ponašanje bilo sumnjivo.

Kad je 1940. godine provaljena ništa partijska organizacija, Đuka se s partijskim drugom Filipom Kljajićem sklanja u Leskovac gdje organizira političku aktivnost među ženama.

Po zadatku KPJ u aprilu 1941. godine Đuka odlazi u okupirani Beograd gdje organizira mnoge diverzantske akcije. Provjerena je i na mnogim drugim zadacima, pa je početkom 1942. godine biraju za člana Drugog rejonskog komiteta, a u maju iste godine ušla je i u Mjesni komitet KPJ za Beograd.

Drugovi joj povjeravaju najdelikatnije zadatke.Đurđelina Dinić je sigurna veza s Pokrajinskim komitetom KPJ za Srbiju. Uspješno prenosi vijesti, ali je na jednom takvom zadatku ipak uhapšena. No, dokazala je da povjerenje njezinih drugova nije bilo bez razloga. I u najtežim trenucima nakon hapšenja bila je prava predstavnica pokreta kojem je pripadala.