Herojeva majka – Branko Ćopić
U sali svečanoj, tiha kao tuga,
starica majka znamenje prima:
na odori crnoj, na majčinu srcu,
nasmiješi se Heroj na grudima.
I stara ruka, jedina na svijetu,
najtoplija ruka pod zvijezdama tu je,
spušta se na zlato, na mrtvoga sina,
da ga još jednom pomiluje.
»O sine dragi, radosti i tugo,
mamino desno i lijevo krilo,
jesu li teške bosanske planine
i je li strašno na Sutjesci bilo?
Znam, rođeno moje, nevolje je bilo,
mjesto pjesme, smijeha, sve topovska jeka
namjesto ležaja, kamen – svakom jednak…
pusta čeka moja šalica mlijeka.
Ej, djeco naša, ej, smioni ždrali,
odletjeli ste, ostavili ptiće,
o vašem lijetu vezuć uspavanku,
dizaće majka mlade ždraloviće« …
Privija stara na grudi znamenje,
tu gori srce paloga junaka,
i ljulja ko nekad, kad je bio dijete,
prvog bombaša iz trista bitaka.
Zatim je majka, svečano i kradom,
kad je ponoćna ura odzvonila,
umjesto ikone stavila znamenje
i besmrtnom se sinu poklonila.
Fotografija: Darinka Radović, iz Rajkovca kod Topole, koju su zajedno sa obe njene ćerke zaklali četnici, jer je pružala utočište ranjenim partizanima.
Izvor:Slike partizana
