In memoriam: Kornelije Kovač (1942. – 2022.) – Prorok popularne muzike Jugoslavije

Teško je povjerovati da je ista osoba autor teksta pjesme ‘Plima’ grupe Indexi, producirala Bajagin solo prvijenac ‘Pozitivna geografija’, te pisala pjesme za Lepu Brenu.

KORNELIJE KOVAČ (FOTO: WIKIPEDIA)

“Svaka osoba koja išta vrijedi je imala neki gadan neuspjeh u životu”, riječi su koje sam pročitao u nekoj knjizi, autora i naslov sam neslavno zaboravio. Vjerojatno jedan od najupečatljivijih neuspjeha u životu nedavno preminulog Kornelija Kovača se dogodio kad je bio odbijen na prijemnom ispitu na Muzičkoj akademiji u Beogradu. To mu je bio ogroman šok, ali tada, po sugestiji poznanika, upisuje Muzičku akademiju u Sarajevu (odsjek teorije i klavira), završava je, i što je još važnije, postaje član grupe Indexi. Sa Sarajevom će imati posebnu vezu, ne samo kroz Indexe i Akademiju, nego i kroz svoje formativne godine, pa i kroz pjesmu “Četiri mladića idu s Trebevića” (što smatra prvim velikim hitom u karijeri).

U skicama za biografiju se često nalazi podatak da je Kovač autor njihovih pjesama “Boj na Mišaru” (među prvima u tadašnjoj Jugoslaviji kombinira folklorne utjecaje i rock) i “Ako jednom budeš sama”, no nekako u sjeni prolazi informacija da je autor teksta jedne od najvažnijih pjesama u povijesti rock muzike nekadašnje Jugoslavije – riječ je o pjesmi “Plima”. Kovač nije svjesno ignoriran, nego je dugo vremena navođen podatak da je autor teksta Davorin Popović.

Paralelno s “Plimom” Kovač doživljava plimu uspjeha s novoosnovanom Korni grupom. 1970. s Korni grupom dobiva nagradu žirija i publika na Zagrebačkom festivalu s pjesmom “Jedna žena”. To možda ne bi bilo ništa čudno da nije riječ o kompoziciji koja nadmašuje trajanje od 10 minuta, no zadržava pristupačnost pjesama kraće minutaže. Na ovim pjesmama duljeg trajanja Kovač dobiva priliku da se iskaže kao muzički arhitekt, koji će dati solo dionicama klavijatura i gitara da se razmašu, ali uvijek u funkciji pjesme.

Iako je Korni grupa djelovala u vrijeme kad su najveće svjetske rock grupe imale možda i najrazvikanije ekscese u povijesti rocka, Kornelije Kovač je djelovao drugačije. Rock grupu je tretirao kao tvrtku u kojoj se svakodnevno sastaje i uvježbava materijal. Priliku da se predstavi inozemnom auditoriju imala je na Eurosongu 1974., u Brightonu, kad je i publiku i kritiku osvojila ABBA s pjesmom “Waterloo”. Korni grupa je izvodila pjesmu “Moja generacija”, odnosno u engleskoj verziji “Generation 42” (Kovač je rođen 1.1.1942. u Nišu, odrastao je u Subotici), koja je osvojila 12. mjesto. Poslije se pojavila urbana legenda da je u to doba Korni grupa trebala biti predgrupa sastavu Pink Floyd, no ono što se zna je da je u prosincu 1974. Korni grupa prestala s radom, nakon što je izdala album “Not An Ordinary Life”.

Korni grupa je također postala i rasadnik poznatih pjevača od kojih su Dušan Prelević (koji je brzo izletio zbog nediscipline), Dalibor Brun, Dado Topić, Zdravko Čolić i Zlatko Pejaković ostvarili duge karijere, no, manje je poznato da su i drugi članovi bili i te kako traženi muzičari, pa je tako gitarist Josip Boček imao dugu suradnju s Đorđem Balaševićem i sastavom Leb i sol, dok su basist Bojan Hreljac i bubnjar Vladimir Furduj također svirali s Balaševićem i grupom Rani mraz.

Kornelije Kovač je isticao suradnju s Topićem i posebno s Pejakovićem, dok je surađujući s Čolićem pokazao rijedak dar da se odrekne pjevača u svojoj grupi, da bi nastavio raditi s istim čovjekom kao autor iz sjene. S Čolićem je imao dugu i plodnu kolaboraciju, jedan od najvećih hitova je pjesma “Ti si mi u krvi”, izdana 1984. godine. Prema kazivanju aktera, autor teksta je Spomenka Kovač, Kornelijeva supruga, no Čolić je imao neke rezerve oko cijele pjesme i u kreativni proces se uključio Bajaga, koji je, nakon što je pogledao stihove, rekao da nije potrebna nikakva pomoć. Ipak, Kovač će poslije izraziti sumnju da je konstrukcija “haremski čuvari” – Bajagino maslo. U vrijeme 1984., Kovač je pomogao tada mladom autoru Momčilu Bajagiću Bajagi da kompletira prvi album “Pozitivna geografija”, a kao producent je potpisan na albumu Riblje čorbe “Večeras Vas zabavljaju muzičari koji piju”, također iz 1984. godine. U to doba, u osamdesetima je surađivao i s Lepom Brenom, čiji je hit “Sitnije, Cile, sitnije” tijesno izgubio na Jugoviziji u Novom Sadu od megauspješnice Daniela Popovića “Džuli”. Kovač se bavio i primijenjenom muzikom, surađivao je i sa španjolskim kantautorom Juanom Pardoom, te pjevačicama Rocio Jurcal i Rocio Jurado. Između ostalih radio je i s Bernijem Marsdenom i Paulom Jonesom iz Manfred Mann.

Kornelije Kovač je dijete subotičke muzičke obitelji, njegov djed Kornel je bio kontrabasist i dirigent, otac Josip Kovač je bio violinist i učitelj glazbe. Svoju ljubav prema muzici je prenio na kćeri Kristinu i Aleksandru, kojima je jedan od prvih muzičkih angažmana s izvođačima iz prve lige bilo pjevanje pratećih vokala na Bajaginom albumu “Muzika na struju”. Poslije su i Kristina i Aleksandra imale svoje zapažene solo karijere. Ako postoje neka zadovoljstva u životu koja se ne mogu platiti novcem, onda u to vjerojatno spada gledati kako autorske pjesme postaju evergreeni i prenose se iz generacije u generaciju, i gledati vlastitu djecu kako uspješno nastavljaju s poslom kojeg je i roditelj jako volio.

Kornelije Kovač je jedan od simbola za glazbeni uspjeh. I ako je baš 13.9.2022. morao otići s ovog svijeta, mala je utjeha da ga je život na kraju pomazio i da je nekoliko tjedana prije smrti gledao kako kao producent albuma Riblje čorbe “Večeras Vas zabavljaju muzičari koji piju” 38 godina nakon inicijalnog objavljivanja sjeda na prvo mjesto najprodavanijih albuma u Hrvatskoj.