Ispitivanje aviona NA koji je 1986. idejno projektovan u saradnji sa Francuzima i Britancima pokazalo je da je on u bliskoj zračnoj borbi bolji od američkog F-16 u svih deset simuliranih početnih uslova borbe.

U junu 1991. na Pariškoj izložbi aviona zapovjednik Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, general Zvonko Jurjević saopštio je partnerima iz Francuske vazduhoplovne industrije da Jugoslavija definitivno odustaje od razvoja i proizvodnje višenamjenskog nadzvučnog aviona NA .

Da nikome nije bilo lako, pa ni jugoslavenskom generalu Savi Pustinji, direktoru programa NA, prenose u opsežnoj priči na ovu temu “Novosti”.


Ideja je rođena 1982, a u trenutku kada je NA obustavljen na njemu je radilo više stotina vrhunskih stručnjaka.
Bilo je planirano da prvih pet prototipova (tri jednosjeda i dva dvosjeda) polete 1995., a da serijska proizvodnja počne 1999. Za potrebe jugoslovenskog vazduhoplovstva predviđena je nabava 200 letjelica NA, do 2009. godine, vazduhoplovna industrija SFRJ je spremala kadrove i tehnologije za proizvodnju, a partneri iz Francuske i Engleske zbog odnosa cijene i kvalitete jednomotornog aviona smatrali su da bi bilo moguće prodati do 500 primjeraka.

Jugoslovenska privreda je za potrebe proizvodnje NA trebalo otvoriti oko 100.000 radnih mjesta , a troškovi cijelog projekta bili su procijenjeni na skromnih četiri milijarde dolara.

Prije desetak dana, u izdanju Generalštaba VS pojavio se dvotomni Zbornik radova o 100 godina jugoslavenskog vazduhoplovstva. U prilogu o razvoju NA general Sava Pustinja, čovjek koji je vodio program ovog vazduhoplova, piše o stanju tehničke pameti na ovim prostorima prije skoro tri desetljeća , pišu “Novosti”.

U ‘Vazduhoplovnotehničkom’ institutu već 1987. godine postojao je lokalni “internet”, integriran na tada napredno američki računalo procesor VAX 8.700 (jedini izvan zapadnih zemalja).

Institut je umrežio optičkim kablovima svoje projektantske kapacitete i laboratorije, sva važnija radna mjesta. Uspostavio je i integrisani sustav za projektiranje i istraživanje, ugradio savremeni i moćni softver.

Bili su operativni Zračni tunel.

Ispitivanje NA, koji je 1986. idejno projektiran u suradnji s “Marcel Dassault” u Parizu i s engleskom tvrtkom “British aerospace”, pokazalo je da je taj zrakoplov u bliskoj zračnoj borbi bolji od američkog F-16 u svih 10 simuliranih početnih uslova borbe.

Za učinak zrak-zemlja, NA je planiran kao rijedak avion iz tog doba koji bi na ciljeve mogao napadati i s distance od 50 kilometara u zračnom prostoru .

Francuska tvrtka Snecma je razvila motor M-88Y, gdje je Y bila oznaka za Jugoslaviju . Sjedište pilota je projektirano nagnuto, tako da pilot može lakše podnositi opterećenja kod manevrisanja. U institutskom laboratoriju bila je u funkciji simulacijska kabina pilota, koja omogućuje upravljanje glasom. Predviđena je još tada GPS i inercijalna navigacija zrakoplova, a pilot je na viziru kacige imao sliku ljeta i događanja u zraku i zemlji.

General Pustinja je danas u 78. godini. Umirovljen je 1996. Bez gorčine priča o propaloj prilici da nadzvučni višenamjenski zrakoplov lansira našu zemlju u svijet tehnološki srednje razvijenih  i dodaje da jugoslavenski nadzvučni zrakoplov nije bio crtež i fikcija, nego program s udarenim temeljima, koji je ubijen glupošću, zlobom i sebičnošću, kao, uostalom, i cijela zemlja.

Godine 1986. u biroima u Parizu i Beogradu stručnjaci iz naše zemlje i Francuske, odnosno Engleske, radili su zajedno. Idejnim projektom je obuhvaćeno devet varijanti za avion jednosjed i dvije za dvosjed, napredne četvrte generacije. Ranije, Francuzi su razvili svoj ​​avion “Rafal”, na kojem su verificirali najnaprednije tehnologije, a NA se naslanjao na njega, te je rizik bio sveden na minimum.

– Suradnja između naših stručnjaka s Francuzima i Englezima bila je na vrhunskoj razini – nastavlja general. – Šef razvoja Marcel Dassault, gospodin Bone, dolazio je u Beograd, bio je uvjeren da smo na odličnom putu. Hvalio je naše inženjere koji su radili u Parizu. Koliko nam je vjerovao svjedoči podatak da sam ja bio jedan od nekoliko ljudi iz cijelog svijeta kome je omogućeno da uđe u laboratorije gdje su se ispitivale svemirske letjelice. U Beogradu, Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Trsteniku, Pančevu … osvajana je proizvodnja svega što je istraživano i projektirano u našem Žarkovu. A onda se desio slom.

Ugovor o nastavku suradnje na razvoju i proizvodnji s Francuzima bio je usaglašen i napisan i samo je ostalo da Predsjedništvo SFRJ 1989. da suglasnost za potpis .

– Bio je jul te godine, strašna vrućina – sjeća se naš sugovornik. – U Žarkovu smo čekali dolazak članova Predsjedništva SFRJ uvjereni da je sve pod kontrolom. Na naše zaprepaštenje Stane Dolanc pri obilasku nije htio niti da se popne na kat pri obilasku institutskih kapaciteta. Josipa Vrhovca i Stanu Dolanca NA uopće nije interesovao, što nisu ni prikrivali.