Narodni heroj – Vujadin Zogović
iz Andrijevaca ( Hrvatska )
Vujadin Zogović rođen je 13. marta 1914. godine u selu Murinu, kod Andrijevice. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu istovremeno čuvajući stoku i pomažući u drugim kućnim poslovima. Iako je bio siromašni seljak, koji je često morao raditi u nadnicu kod bogatijih seljaka, porilično je ulagao u svoje obrazovanje, posebno kako bi popravio svoj težak materijalni položaj. Bio je jedan od prvih seljaka u svom kraju koji je napravio sušaru za šljive.

Do početka Drugog svetskog rata se nije bavio politikom, ali je poznavao nekoliko komunista koji su u periodu od 1936. godine delovali na području tadašnje polimske opštine. Nakon okupacije zemlje, povezao se sa njima i aktivno učestvovao u pripremi Trinaestojulskog ustanka u svom kraju. Bio je zadužen za rad na prikupljanju oružja, pa je uspeo da nabavi jedan puškomitraljez koji je izvadio iz Plavskog jezera.
Kao pripadnik Polimskog gerilskog odreda, 17. jula 1941. godine u napadu na italijansku karabinjersku posadu u Murinu. Tokom leta 1941. godine bio je borac Komskog partizanskog odreda sa kojim je učestvovao u raznim borbama, a potom je kao borac Crnogorsko-sandžačkog odreda učestvovao u Pljevaljskoj bitci.
Zajedno sa ostalim borcima Lovćenskog bataljona stupio je 21. decembra 1941. godine u tada formiranu Prvu proletersku udarnu brigadu. Bio je najpre borac, a potom komandir voda i na kraju zamenik komandira čete u Prvom crnogorskom bataljonu. Sa ovom jedinicom učestvovao je u mnogim borbama tokom 1942. i 1943. godine. Isticao se kao vešt i hrabar borac-puškomitraljezac, koji se ispoljavao u mnogim borbama.
Vujadin Zogović posebno se istakao u borbi sa četnicima, 7. januara 1942. godine u Okruglici, kada je prodro u četnički Štab i iznenađene četnike primorao na predaju. Istakao se u borbama na Ulogu, februara 1942. kada je zajedno sa borcima Vojom Abramovićem i Milijom Vlahovićem uništio grupu ustaša u selu Mahala i na taj način omogućio Drugoj četi da pređe u napad na sam Ulog. Prilikom napada na Bugojno, avgusta 1942. godine zajedno sa desetarom Vojom Abramovićem je uspeo da iz okruženja izvede grupu boraca. Isticao se i u drugim borbama — za Livno, Jajce, Ivan sedlo i dr.
Zbog svojih istaknutih zasluga u borbi, kao i zbog privrženosti Narodnooslobodilačkom pokretu, 1942. godine je bio primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Marta 1943. godine, u toku Četvrte neprijateljske ofanzive, bio je teško ranjen na Čičevu.
Vujadin Zogović poginuo je 24. maja 1943. godine teškim borbama sa nemačkom 118. lovačkom divizijom, tokom bitke na Sutjesci, kada je Prva proleterska divizija, pokušala proboj preko reke Drine, na odseku Foča-Šćepan polje.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 13. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.