POLETILO JATO VRANA
Poletilo jato vrana,
jedna četa Talijana,
kroz Glavice kršno selo
i pred njima kolunelo.
A on ide kao paša
sve od Sinja do Čilaša.
Na Čilašu puška puče
kamionu u papuče,
mitroljeza cika stade,
Kolunelo mrtav pade,
i šofer je pokraj njega,
svi ostali okol’ njega.
Stan, fašista, kud si pošo,
zapamtit ćeš di si došo.
Nije ovo Venecija,
vego naša Dalmacija,
i njezini partizani
Cetinjani i Sinjani.
Ova pjesma je doživjela i svoju modernu izvedbu 1982. kad ju je uglazbila grupa Stijene.
Najpoznatija i ujedno jedna od najuspjelijih pjesama o narodnooslobodilačkoj borbi u Sinjskoj krajini ona o akciji na Čilašu, poznata pod naslovom Poletilo jato vrana. Sažeta, sva u događanju, sarkastična i prkosna, pjesma je dala trajnost i širok opći smisao jednoj lokalnoj partizanskoj akciji iz godine 1942; sa svojih šest završnih prkosno podrugljivih stihova iskazala je značaj i gorčinu onoga narodnoga gnjeva koji je slomio ne samo talijansku kolonu na Čilašu nego i okupatorsku silu u cijeloj našoj zemlji. A ujedno je izrekla i onaj karakterističan odgovor Dalmacije na pokušaje osvajanja te pokrajine.
Pjesma Poletilo jato vrana odnosi se na akciju koju je izvela Kamešnička partizanska grupa 3. januara 1942. na cesti Sinj—Livno na položaju zvanom Čilaš, pod vodstvom narodnog heroja Tadije Anušića, napavši ondje kolonu talijanskih kamiona. U toj je akciji ubijen jedan talijanski pukovnik. Zarobljeno je deset talijanskih vojnika — koje su partizani zatim nahranili, održali im govor o karakteru narodnooslobodilačke borbe, pa se s njima i izljubili i pustili ih da se vrate. Kako kaže Ante Mamuzić, učesnik te akcije i kazivač jedne varijante te pjesme, »od oni grumen pure naše mi smo i’ na’ranili i poslali u njiovu jedinicu«.
