GRADONAČELNIK DUKIĆ UKLONIO POSLJEDNI SPOMEN OSLOBODITELJIMA I ANITIFASISITMAGRADA ZADRA

Nakon što je godinama bio na udaru čekića i grafita anti-antifašista, neonacista i ustaša, posljednji antifašistički spomenik u centru Zadra na kraju je uklonio zadarski gradonačelnik Branko Dukić iz redova HDZ-a, poslušavši tako čekićanje fašističkih huligana i vandala. Združeni ulični fašisti i vlastodršci uklonili su time i posljednji spomen na one koji su grad oslobodili, pripojili matici zemlji, očistili od ruševina, obnovili i sagradili moderan Zadar.

Spomenik je srušen pod izlikom UNESCO-ve obnove Muraja i revizionističke EU rezolucije

koja u biti izjednačava one koji su ubijali u Aušvicu i one koji su oslobodili Aušvic. U skladu s globalnim trendovima koji se trude rehabilitirati fašizam, kao i svima poznatom bogatom baštinom HDZ-ova kulturocida nad antifašističkim spomenicima, nastavlja se ovoga puta “pristojno” brisanje antifašizma iz javnog prostora. Iako se suštinski ništa nije promijenilo, nažalost, radi se očito o novoj režimskoj politici europskog HDZ-a koju reproduciraju gradovi diljem Hrvatske. Redizajniranje parkova i dječjih igrališta, postavljanje križeva i kapelica, EU fondovi, prostorni planovi i druga birokratska rješenja zamijenili su dinamit, bager i čekić koje su HDZ-ovci koristili u prva dva desetljeća svog rada na stvaranju Hrvatske bez antifašističke baštine.

Što nam govori ovaj posljedni niz uklanjanja antifašističkih spomenika? Govori nam mnogo jer takva reakcija ukazuje na činjenicu da iza postupka poput ovog od strane vladajućih ne leži više samo prezir i mržnja, već prvenstveno strah. Aktualni režim i njegove pristaše ove simbole i potencijal društvenog sjećanja na razmjere stradanja i veličinu antifašizma na našim prostorima danas vide kao opasnost. Strah je to od ideja koje se simbolima i spomenicima posreduju, ideja jednakosti, ideja klasne svijesti i borbe, ideja solidarnosti, ideja pravednosti i borbe za uvjetima života i rada po mjeri čovjeka, i još puno više od toga. Stoga poručujemo da vidimo kako vlasti pokušavaju ublažiti svoj strah uklanjanjem simbola svjetlije povijesti i s njom povezanih ideja, ali da su one emancipatorske i daleko veće da bi ih se ikada moglo pokoriti.

Nešto više o spomeniku prvoj ćeliji KPJ u Zadru

Spomenik na Muraju je izradio zadarski akademski kipar Kosta Kostov, a postavljen je 1981. godine u znak sjećanja na osnivanje prve ćelije KPJ u Zadru. Na tom su se mjestu u okupiranom Zadru početkom lipnja 1941. godine sastali narodni heroj Ante Banina iz Velog Iža, Ivan Burčul iz Galovca i Mirko Jurin iz Preka koji su činili tu ćeliju. Zadatak im je bio okupljanje “širokih masa u jedinstveni narodni front za narodnooslobodilački pokret u borbi protiv fašizma za oslobođenje zemlje”

Osnivanje partijske ćelije i NOP-a u Zadru imalo je višestruko značenje: u prvom redu manifestirala se odlučnost Partije i pokreta da u tom fašističkom središtu pristupi okupljanju i organiziranju svih progresivnih antifašističkih snaga za borbu protiv fašizma, za širenje istine o ciljevima NOB-a, za prikupljanje materijalne pomoći i pružanje moralne podrške NOP-u, zapisano je u materijalima s jednog znanstvenog skupa održanog u Zadru tri godine nakon što je spomenik na gradskim bedemima postavljen.

Narodni heroj Ante Banina u organizaciji ustanka protiv okupatora sudjeluje 1941. godine na području Zadra i Šibenika. Skupinu od 30 boraca s ovoga područja poveo je u Liku gdje je formirana Dalmatinska partizanska četa “Marko Orešković” čiji će biti komandant. Komandant je i Prvog proleterskog bataljona Hrvatske koji je formiran u Korenici 7. prosinca 1941. godine. Bio je imenovan i za prvog komandata 13. proleterske brigade koja je 7. studenog 1942. godine osnovana u Gornjem Sjeničaku kod Vrginmosta, prije nego što je zbog ranjavanja upućen na liječenje. Za zamjenika komandanta, a zatim i za komandanta Devete dalmatinske divizije postavljen je 1943. godine. Sa ovom divizijom je sudjelovao u bitci na Neretvi i obrani Vrhovnog štaba kod desanta na Drvar.