USTAŠE I PRVI MAJ U SPLITU

Gleda san filmove “Okupacija u 26 slika”, i “Dnevnik Dijane Budisavljević”, pročita san desetak knjiga o koncentracionim logorima , među njima i knjigu Ive Goldsteina “Jasenovac”. Ni dan danas ne mogu naći nikakvo objašnjenje za monstruoznost i masakre koji su počinili ustaše. Često se pitam u sitnim noćnim satima kad ostanem sam, kakvi su to ljudi koji negiraju dokazani genocid, kakvi su to ljudi koji slave ubijanje djece, žena i staraca? Još nisam uspio naći odgovor na to pitanje.
Nisu svi Hrvati bili ustaše, niti su svi Srbi bili četnici, ali jedni i drugi koji su to bili, imaju krvave ruke do lakata. Uvijek kažem, neka svako mete u svom dvorištu. Ne mogu pojmiti da oni koji oduzimaju život nemoćnim ljudskim bićima, nakon toga mole svog boga. Kakvi su to vjernici, kakav je to bog koji će im uslišati molitve i oprostiti im zlo? Nemam odgovor ni na ta pitanja. Kad se sjetim dječjih koncentracionih logora u Sisku i Jastrebarskom, u kojem su ubijana djeca samo zato što su Srbi, Židovi ili Romi, užasno se sramim što su ti ljudi pripadali hrvatskom narodu. Ustaški fašizam svuda je oko nas, ušao je u sve pore hrvatskog društva. Pozdrav za dom spremni nije zabranjen, traži se rehabilitacija ustaškog vikara stepinca, mladost odgajana u zadnjih trideset godine ne crta srca i ljubavne poruke na zidovima, već kukaste križeve i ušato ustaško slovo u. Postoje i ljigavi političari koji bi preorali Jasenovac, sa oltara se služe mise hrabrim ustašama. Društvo je polarizirano, sa jedne strane u društvu popriličan postotak ujedinjenih crnokošuljaša, sa druge strane šačica istinskih antifašista, a u sredini ogromna većina onih koji brinu isključivo o svojoj guzici i mudro šute. I interesantno, takvi bez muda i hrabrosti, oni bi nas vodili u svjetliju budućnost. Priče o fašističkim ispadima pojedinaca u Splitu ne drže vodu, jer toliko je tih fašističkih pojedinaca bilo da bi u kratkom roku mogli napraviti armiju fašista od njih. Šta da radimo, da spustimo rolete i šutimo u mraku.? Da čekamo kad će nam pozvoniti na vrata? Da lažemo sami sebe da smo siguran grad? Suživot i multikulturalnost odavno su razoreni u Splitu. Kad vam ponude tanjir graha sutra za praznik rada, hoćete li se gurati i tući u redu za njihovu milostinju? Hoćete li se sjetiti svih radnika koje su u zadnjih trideset godina izbacili na ulice i poklonili tvornice uhljebima za jednu kunu? Hoćete li se sjetiti gladnih radnika Brodotrogira koji šest mjeseci nisu primili plaću i gladuju sa svojim porodicama? Koja je donja granica vašeg ponižavanja samih sebe? Biti ćete društveno prihvatljivi, jer još niste gladni. Plemenita sirotinjo, gladni penzioneri, nezaposleni i ustrašeni Splićani, sretan vam Prvi maj. Znam da nemate što slaviti, ali sami ste krivi za to, birajući antinarodne i antiradničke opcije već desetljećima.