Vijesti i zanimljivosti iz Yugoslavije

2021. : Pola vijeka “Stojadina”

2021. : Pola vijeka “Stojadina”

 

Područje Jugoslavije imalo je velik značaj za promet i tržište. Tada smo se nalazili, kao i djelimično sada, između istočnih i zapadnih struja glumeći “tampon zonu” s pokušajem da objedinimo najbolje od obje strane.

I na jugoslovenskim se ulicama  to moglo vidjeti. Renault 4, Trabant, Škoda, Opel, Lada i neki drugi automobili u to su vrijeme itekako bili prisutni. Iako je automobile preporučljivo držati čim dalje od politike i teoretiziranja, bilo je teško isključiti politiku kao jedan od faktora daljnjeg razvoja poslovanja. Fabrika u Kragujevcu, prvo je bila fabrika oružja,kasnije je, uz velike  napore prenamijenjena u fabriku za proizvodnju automobila.

SFRJ je iz svojih fabrika izvezla raznolik opus automobila. Za početak je tu bio svima poznati Fićo. Zatim Buba, Renault 4, Citroen Diana, NSU Prinz, pa i Volkswagen Golf te neki Opelovi modeli.

Malo je manje poznata informacija da je prvi ugovor između FIAT-a i Zastave potpisan još 1954.godine. Jugoslavija je također izvezla i mnogobrojne Zastave 101 u države poput Francuske, Švajcarske, Belgije, Holandije i Velike Britanije te Grčke i Rumunije.
U nekim državama, poput Poljske, Zastava 101 imala je oznaku 1100, a u Francuskoj je nazvana Nogaro, jer je Peugeot polagao prava na troznamenkaste oznake svojih modela.

Zastava 101 daleko je najuspješniji model jugoslovenske auto-industrije. Riječ je o automobilu koji je bio itekako ispred svog vremena. Proizvedeno je preko milion primjeraka “Stojadina”.
Prvi je rekord postignut već 1979.godine, kada je fabrika u Kragujevcu dostigla proizvodnju od cca. 90,000 komada. Dnevni rekord proizvodnje je zabilježen 16.01.1980. kada su u 24 sata proizvedena 442 primjerka “Stojadina”.

Veliki ljubitelji ovog automobila većinom će se složiti da kultni status imaju primjerci proizvedeni tokom 70-tih godina prošlog vijeka, a ne novije verzije.
Standard, Confort, Super, Special i Lux bili su dostupni modeli s varijacijama u smislu jačine motora, konjskih snaga i nekih razlika u opremi.

Primjera radi:Special verzija s 1,300 kubika i 73 konja, imala je obrtomjer, mjerač za temperaturu vode i pritisak ulja koji su smješteni na sredinu centralnog grebena umjesto pepeljare. Taj model imao je dijelove koji su istovremeno u Italiji ugrađivani u Fiat 128 Rally.

Confort i Special su, u odnosu na druge modele, imali plastične letvice na blatobranima i vratima.
Lux je malo povisio ljestvicu najširom paletom dostupnih boja, od kojih su neke čak bile i metalik.
Uz to su po prvi put bili dostupni tepisi na podu, servo-kočnice i još neki dodaci zbog kojih se Stojadin činio funkcionalnijim, ljepšim i samim tim modernijim nego je to bio na samom početku.

Otkad se pojavio na tržištu, model Super bio je prvi izbor tadašnje JNA i Milicije.

Zanimljivo je što u tadašnjim komunističkim zemljama, Zastava 101 važi kao statusni simbol. Ako je neko kupio Zastavu, bio je itekako velika “faca” jer su samo određeni imali privilegiju posjedovanja “Stojadina”. Čak postoje priče koje kažu da su tadašnji vozači “Stojadina” imali poseban “prolaz” i privlačili pažnju ženske populacije.

“Stojadin” je ostvario i primjetan uspjeh na međunarodnim sportskim takmičenjima. Na ukupno 15,000 kilometara dugom takmičenju pod nazivom Tour d’Europe , “Stojadin” je nekoliko minuta vozio brže od Porschea 911. I to se čudo dogodilo na dionici Istanbul-Krakow. A tijekom cijelog se takmičenja Zastava 101 pokazala kao izdržljiv i brz automobil. Pogotovo za bespuća kojima se vozilo. U to vrijeme je u domaćim medijima svima bio dobro poznat naslov “Zastava brža od Poršea!”.

Tog detalja prisjetio se i Jovica Paliković, koji je za volanom “Stojadina” osvojio čak tri prva mjesta u klasi do 1,300 kubika na Tour d’Europe. Njegov sportski “Stojadin” svjesno i namjerno nije prepravljan, već se sve kretalo u granicama serijske proizvodnje.
Uz Palikovića je bilo još nekoliko vozača koji su svojim Zastavama postizali odlične rezultate. Monte Carlo Rally, Dunav Rally u Rumuniji, Rally takmičenja u Bugarskoj, Grčkoj, Poljskoj svojim je nastupima obilježavala upravo Zastava 101.

Stoga kao da nema zemlje u kojoj “Stojadin” nije bio dobro plasiran trkaći automobil.

Čak i u sklopu novog milenija “Stojadin” ne prestaje priređivati iznenađenja. Kao penzioner među trkaćim automobilima te kao mudar i vitalan pradjed, vozi točak uz točak s jačima od sebe. “Automobile Club de Monaco” već godinama organizuje najprestižniji rally za svijet oldtimera pod nazivom “Monte Carlo Historique”. Opšti plasman automobila u vrhu imaju Porsche, BMW, Volkswagen i Zastava 101.

U svojih 50 godina postojanja Zastava 101 ima svoje uspone i padove.

Zastava 101 je prvo vozilo čija je proizvodnja otvorila novu fabriku. To je prvi automobil koji je sišao s proizvodne trake nakon raspada SFRJ. Prvi automobil koji je sišao s obnovljene trake fabrike u Kragujevcu nakon bombardovanja od strane NATO-a. Zastava 101 ujedno predstavlja i poslednji Zastavin model koji je sišao s proizvodne trake 21.novembra 2008.godine.

Važno je napomenuti da je Zastava 101 bila dostupna radničkoj klasi. To je bio automobil za mase.

Danas imamo moderno okruženje i visok stepen tehnologije. Dostupni su i evropski fondovi. Imamo društvene mreže koje nam služe za povezivanje. Ali s druge strane imamo fabrike koje ne proizvode nikakav automobil za mase.

“Stojadin” je predstavnik prošlog vremena i dokaz da smo imali znanje, mogućnosti, fabrike, a i sposobne ljude za proizvodnju jednog takvog automobila. Sada ljudi na području bivše SFRJ više nemaju ono što mogu zvati svojim. Šta smo toliko spektakularno proizveli da će za 50 godina biti pisani tekstovi o tome? Zašto sada, uz toliko bolje uslove i mogućnosti nego u sedamdesetim godinama prošlog vijeka, ne radimo ništa za radničku klasu koja je kičma ovog državnog uređenja?

Odgovore na ta pitanja imamo vremena tražiti, a u međuvremenu će Zastava 101 i dalje stajati kao jedan od najsvjetlijih primjera “domaće” auto-industrije.