Akcija Botanicki vrt – Zagreb

 

Preko puta Botaničkog vrta nalazio se dom ustaša — studenata. To je bio budući »častnički« kadar ili kako su to drugovi govorili — školovani koljači. Dolazili su i odlazili uvijek u vojničkom stroju s gusto zbijenim redo­vima. Pjevali su fašističke pjesme prevedene s njemačkog, a naročito su se ponosili nazivom »poglavnikovog tjelesnog sdruga«.

U zgradi studentskog doma u Runjaninovoj ulici nakon okupacije i uspostavljanja NDH razmestila se ustaška „sveučilišna bojna“ (bataljon). Aktivisti su uočili da se svakog dana u isto vreme, u 11:45 pre podne, jedna četa ovog bataljona postrojava ispred zgrade u neposrednoj blizini ograde Botaničkog vrta. Ta četa bi zatim produžila paradnim korakom prema Hrvatskom narodnom kazalištu i dalje Frankopanskom ulicom u Gornji grad, kao smena straže pred Pavelićevom rezidencijom i ostalim ministarstvima i institucijama NDH. Na osnovu ovog zapažanja razrađena je zamisao napada.

U to vreme, sekretar univerzitetske organizacije bio je Vicko Raspor. Istovremeno je bio i član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a. Zajedno sa Slavkom Komarom, Milanom Borošakom, Tvrtkom i Dragom Seljanom i drugim studentima-komunistima izradio je plan napada. Za vođu napada odredili su Slavka Komara. Tada su Raspor i Komar celokupni plan izložili Vladi Popoviću koji se usaglasio, pa se moglo pristupiti izvršenju.

Za napad je određena grupa od 12 omladinaca, koju su činili studenti Slavko Komar, Milan Borošak, Tvrtko Seljan, Drago Seljan i LJubo Marković, radnički omladinci Anđelko Berislavić, Pero Rukavina i Ivo Gluhak, srednjoškolci Dušan Vidaković i Krešo Rakić i još dvojica omladinaca kojima se ne znaju imena. U samom napadu bombama i revolverima učestvovali su Komar, Tvrtko i Drago Seljan, Vidaković i Gluhak. Ostali su bili raspoređeni na osiguranja. Prema planu, šestorica su naoružana ručnim bombama i revolverima, a ostala šestorica samo revolverima. Nakon bacanja bombi, planirano je da se na ustaše otvori vatra iz revolvera. Akcija je zakazana za 4. avgust, a vrjeme od 26. jula do 3. avgusta iskorišćeno je za uvežbavanje i utvrđivanje detalja plana.

Udarna grupa pod vodstvom Slavka Komara napala je 4. augusta 1941. oko podneva bombama, iz Botaničkog vrta, odred Ustaške sveučilišne vojnice koji je izlazio iz studentskog doma u Runjaninovoj ulici: bilo je to napravljeno u znak sjećanja na ubojstvo Krste Ljubičića koje su frankovački studenti počinili 1937. u tom domu. Ova je akcija trebala i ustašama i javnosti pokazati da tragedijom kod Kerestinca komunistički pokret nije uništen. Ilegalci su bacili bombe i potom namjeravali paljbom iz pištolja likvidirati ranje­ne. No, nisu znali da u vrtu studentskog doma postoji teški mi­traljez iz kojeg se tada počelo pucati. Stoga su se, prije nego što su potrošili metke, morali povući. Bilanca napadaje bila 28 ra­njenih ustaša. U povlačenju se neki ilegalci nisu snašli, pa su pali u ruke policije. Sam Komar je pretrčao na drugu stranu Botaničkog vrta, skočio s ograde na cestu koja vodi na Miramarski podvožnjak, ali se zatim vratio ,,u grad, u Mihanovićevu”. Naime, Vlado Popović, sekretar Operativnog partijskog rukovodstva za Hrvatsku, koji je imao iskustvo iz Španjolskog građanskog rata i koji ga je pripremao za akciju, savjetovao je Komara kada izvrši neki zadatak, ne bježi ,,u pustinju, nego u gužvu, tamo gdje ima ljudi”. u Mihanovićevoj je Komar naletio na jednog agenta koji ga je pokušao legitimirati, ali je Komar izvukao pištolj i zaprijetio mu: „Marš, ubit ću te.” Tako su se rastali bez ispaljenog metka, pa se Komar izgubio u gradskoj vrevi.
Kako se znalo da je on sudjelovao u akciji, morao je bježati iz grada te je bio jedan od osnivača Žumberačkog odreda.

Do akcije kod Botaničkog vrta obračuni između komunista i ustaških agenata odigravali su se na zagrebačkoj periferiji, obič­no uvečer ili noću, ali ne usred dana, takvom žestinom i prak­tički u centru grada. Ova akcija zagrebačkih ilegalaca bila je nedvojbeno najveća dotad. Režim se uplašio i odmah pojačao prisutnost vojske i policije na ulicama, a pokretni prijeki sud ubrzo je za osvetu osudio na smrt 185 Židova i komunista kao „intelektualne začetnike zločina”. Isti je dan strijeljano 98, potom 5. kolovoza još 87 „Židova i komuni­sta”. A to su bile brojke koje su samo službeno bile objavljene. Na saslušanju poslije oslobođenja ustaški zločinac Grga Ereš izjavio je:
»Poslije akcije u Botaničkom vrtu čuo sam da je samo policijski referent Viktor Tomić pohapsio 700 ljudi koje je za odmazdu pobio.«

Izvori: Sa zagrebačkog omladinskog fronta (1952), Zagreb 1941-1945 (Ivo Goldstein), Zagreb se bori (Slava Ogrizović)