Danas kad postajem pionir : Mali podsjetnik za sve one koji su odrastali u Jugi

 

VEĆINA mladih vjerojatno ni ne zna što se točno obilježava na Dan Republike, ali po reakcijama starijih mogu pretpostaviti da se na taj datum dogodilo nešto bitno.

I dok je već pomalo iritantno svake godine gledati jugonostalgična naricanja za mrtvim državama i “zlatnim vremenima”, selektivnoj nostalgiji skloni narodi to neprestano čine. Štoviše, “pobjedu antifašista nad silama mraka” u današnje je vrijeme sve teže shvatiti ozbiljno, pogotovo ako u obzir uzmemo da živimo u državama u kojima “ideje sila mraka” djeluju življe nego ikad prije.

No, pobjeda nad silama mraka ionako je u sjeni praznika tijekom kojeg su se spajali vikendi, organizirala kolinja i branja maslina dok su na televiziji pucali partizani i pjevala Lepa Brena.

Međutim, tadašnji klinci Dan Republike čekali su zbog nečeg drugog, a to nisu bili ni odojci ni spojeni vikendi već činjenica da će tog dana postati pioniri.

Svi oni koji su odrastali u  Jugi imali su prilike postati Titovim pionirima sve do 1989. kad su takve manifestacije posljednji put održane, a uz taj dan mnoge i danas vežu uglavnom lijepa sjećanja. Ako zbog ničeg drugog onda zbog sendviča s parizerom i sokova.

Što su uopće Titovi pioniri?

Savez pionira Jugoslavije ili neslužbeno “Titovi pioniri”, bio je pionirska organizacija koja je obuhvaćala osnovnoškolce iz prvih sedam razreda u SFR Jugoslaviji. Savez je osnovan 27. novembra 1942. godine tijekom Narodno oslobodilačke borbe, a osnovala ga je Komunistička partija Jugoslavije po uzoru na sovjetske pionirske organizacije.

Organizacija je bila podijeljena u dvije grupe, mlađe pionire (od sedam do 11 godina) i starije pionire (od 11 do 15 godina).

Posljednja generacija pionira rođena je 1982. godine.

Pionirska zakletva

Pionir niste mogli postati samo tako. Jedna od važnijih stvari bila je priprema nastupa koji su se održavali u sklopu svečanosti, a centralni dio činila je zakletva koji su svi prvašići morali nabubati napamet. Postajalo je nekoliko verzija:

“Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
I biti dobar drug;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!”

Međutim, postoji i ona starija koja se izgovarala u FNRJ:

“Zaklinjem se pred pionirskom zastavom i pred svojim drugovima pionirima da ću učiti i živjeti kao vjeran sin svoje domovine – Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Zaklinjem se da ću čuvati bratstvo i jedinstvo svih naših naroda i slobodu naše domovine stečene krvlju njenih najboljih sinova.

Za domovinu s Titom – naprijed!”

A zanemarimo li na trenutak činjenicu da se radi o indoktrinaciji i pojedine elemente u tekstu koji bi pojedincima mogle predstavljati trn u oku, ideja o klincima koji se od malih nogu zavjetuju na učenje, marljivost, poštovanje, iskrenost i promicanje mira i slobode – barem na prvi pogled djeluje izuzetno pozitivno.

Doduše, isti ti koji su se zavjetovali na “bratstvo i jedinstvo” prilično su se lako poklali čim se Juga raspala, tako da…

Plava “titovka” i crvena marama

Svaki se klinac barem malo radovao trenutku kada bi vam, odjevenima u bijele košulje i plave hlače/suknje, na glavu smjestili plavu titovku (s metalnom ili daleko trulijom plastičnom petokrakom), zavezali vam crvenu maramu oko vrata i pričvrstili je onim zlatnim “prstenom”.

Danima ne biste izlazili iz svoje nove “uniforme” (neki bi je uklapali u svoje odjevne kombinacije i kasnije, u srednjoj školi), a onda bi entuzijazam splasnuo, a kapa, marama, prsten, značka i knjižica Saveza pionira Jugoslavije (koja i nije bila posebno zanimljiva), završavali bi u nekom ormaru dok biste se vi lagano pripremali da postanete omladinac.

PIONIR

Pravila i programske osnove Saveza pionira Jugoslavije ističe da ime pionir podsjeća na “prve pionire, najmlađe borce naše socijalističke revolucije” te “izražava težnju za postizanje najplemenitijih osobina čovjeka u samoupravnom društvu, i podstiče na stalno istraživanje, otkrivanje i usavršavanje svijeta oko sebe”.

Tu su i prava i dužnosti: razvijanje svog kolektiva i ukupne aktivnosti Saveza pionira, iznošenje svojih želja i mišljenja, odlučivanje o svojoj i zajedničkoj aktivnosti, o učenju, radu, korisnom provođenju slobodnog vremena i o uključivanju u ostale aktivnosti svoje uže i šire društvene sredine.

A ako vam ni to nije dovoljno, uz naziv se vezao i akronim:

P ošten
I skren
O dan
N napredan
I strajan
R adišan

Poziranje s vojnikom

Prekopate li ovog trenutku svoju arhivu fotografija, velika je vjerojatnost da ćete među fotkama pronaći i jednu na kojoj ukočeno pozirate s nekim nepoznatim vojnikom.

Naime, nakon svečane zakletve održavali su se i prigodni programi za okupljene koji bi uživali u nastupima svojih potomaka. Međutim, često bi se pozivali i časnici Jugoslavenske Narodne Armije koji bi djelovali poput “pionira XXL” ili celebova. Majke i očevi tjerali svoje netom “opionirene” klince da se slikaju s vojnicima… Prije nego je JNA na ovim prostorima počela stekla potpuno drukčiji i daleko nepopularniji imidž.

Budući da je Jugoslavija bila raspjevana i prepuna iskreno patriotskog (ali i često uvlakačkog) pjesništva, nije posebno iznenađenje da je i primanje u pionire imalo vlastiti soundtrack.

“Pioniri maleni” vjerojatno je najveći hit i mnogi vjerojatno i danas pamte stih: “Pioniri maleni mi smo vojska prava, svakog dana ničemo k’o zelena trava”.

No, postojala je tu masa hitova, a slušati gomilu klinaca kako kroz recitacije i pjesme obećavaju Titu svoju vjernost.