Dijelile su se mjesto ordenja – značke SFRJ

 

Zavirite li u stare ormare, prekopate li dugo netaknute, prašnjave tavanske kutije, velika je vjerovatnoća da ćete pronaći kutiju sa značkama

Gotovo svaka kuća ,sa prostora bivše Juge, imala je svoju kolekciju.

Naime, u SFRJ bilo je uobičajeno u raznim prigodama dijeliti značke. One su bile znak pažnje ili vrijedno priznanje kao što su danas medalje.

Odakle su stigle značke i zašto su se toliko popularizovale? Otprilike tokom 1975. – 1985., kad su napunile brijne  albume, izbole impozantne  metre stiropora i raznih jastučića, značke  su prvotno smišljene i proizvedene da se nose na reverima.

Skupljanje značaka spada u kolekcionarstvo, ali nikad se nije razvilo u ozbiljnu disciplinu ni steklo ozbiljnu reputaciju, o čemu svjedoči činjenica da nema lijepo međunarodno ime antičkog korijena kao filatelija ili numizmatika. Traje do danas, doduše na apratima. Po siteovima se kompletići nude po iznenađujućim cijenama. Ipak, uglavnom se prodaju u “lotu”, praktično na vagu ili po sistemu marka za komad. Najvrednije su najrijeđe ,najstarije značke.

Koliko su ostale vrijedne teško je utvrditi zbog potpune neobrađenosti materijala.  Jedini sajam značaka danas se održava u Pragu

Domaće su, pak, za vrlo kratko vrijeme postale neprebrojive. U neko vrijeme toliko se značaka namnožilo da se oko njih stvorila prava mala industrija. Naprosto, svatko je u drugoj polovici ‘70-ih i početkom ‘80-ih imao svoju značku; svaka fabrika, manifestacija, svi klubovi, bendovi koji su se tada još zvali grupe, brendovi koji su se još zvali proizvodi, organizacije, akcije…  I svako je svakome poklanjao značku svoje fabrika  ili kluba. Dobivale su se za dobrovoljno davanje krvi, sudjelovanje u bilo čemu, umjesto spomenice, kupovale se umjesto razglednice ili prospekta, razmjenjivale…

Nekad su značke bile simbolička, dosta čvrsta valuta. Zato su i bivale odlagane u karton, spužvu ili stiropor, nisu se bacale.

Sakupljanje je zahtijevalo i pohranjivanje, pa su logičan korak bili albumi za značke.  Iz nekih albuma su se stranice mogle izvaditi i objesiti na zid, tako da su zadržali taj statusno-dekorativan element koji je asketska zatvorenost albuma osporavala.

Kad su značke prešle u defanzivu, kad su se povukle s tržišta,suvenirnica i iz naših života, nismo ni primijetili…