Godišnjica smrti Tina Ujevića – 12.11.1955-YU KALENDAR
Na danasnji dan
12.11.1955. godine
Godišnjica smrti Tina Ujevića jugoslovenskog pjesnika
Jedan od najvećih pesnika na ovom prostorima, rodjen je 5. jula 1891.godine u Vrgorcu, kod Imotskog, kao Augustin Josip Ujević. Otac mu je bio učitelj, koji se pomalo bavio pisanjem. Augustin-Tin je prva tri razreda završio u Imotskom, a potom u Makarskoj. Gimnaziju je završio u Splitu, živeći u nadbiskupijskom sjemeništu. Po maturiranju, nije se zaredio, već je otišao da studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kao student, bio je pripadnik mlade generacije hrvatskih intelaktualaca, politi;ki aktivne. Najpre je bio hrvatski nacionalista, a potom se zalagao za ideju jugoslovenstva (čak je studirao i u Beogradu), zbog čega je hapšen, pa je uskoro emigrirao u Pariz. U vreme Prvog svetskog rata, u Parizu, Ujević je doživeo neku vrstu emocionalnog sloma, koji je prevazilazio posvetivši se izučavanju istočnjačke filozofije. Definitivno je odustao od politike i posvetio se književnom i prevodilačkom radu. Rezigniran i razočaran, srušenih ideala iz mladosti, čvrsto je odlučio da se odrekne udobnosti gradjanskog života i da se svim svojim bićem posveti umetnosti.
Svakidašnja jadikovka
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
Yu nostalgija
Godišnjica smrti Tina Ujevića – 12.11.1955-YU KALENDAR
