I CVJETNIĆKA ČETA JE USLA U SASTAV 3. KRAJIŠKE BRIGADE

Poslije oslobođenja Livna, jula 1942. godine, gdje se naša četa, u sastavu Udarnog bataljona 5. krajiškog odreda, prvi put srela i sadejstvovala proleterskim jedinicama, krenuli smo 7. avgusta na odmor u Veliki Cvjetnić. Prolazeći kroz oslobođenu teritoriju, oduševljeni što je ona već toliko proširena, i pod utiskom srdačnog susreta sa proleterima, pjevali smo i veselili se. Saznali smo da će poslije odmora zborno mjesto biti u selu Kamenici i da će se tu formirati brigada u čiji sastav će ući i naša četa. To nas je još više oduševilo.

U Cvijetniću je vladalo raspoloženje kao da je došao kraj svim patnjama. Skoro cijela Krajina bila je slobodna, stigle su proleterske jedinice i Vrhovni štab, formiraju se krajiške brigade!

Poslije odmora, na našem putu do sela Kamenice pratile su nas majke, žene, djevojke, da bi prisustvovale zboru i svečano, zajedno sa drvarskom omladinom i narodom sa Kamenice, ispratili brigadu na njen slavan put.

Avgustovsko sunce obasjavalo je selo Kamenicu i drvarsku dolinu. Na seoskoj livadi ispred Šobotove Glavice, između oranica i kuća, prikupljali su se i postrojavali borci dva bataljona 5. krajiškog odreda. Orila se pjesma boraca i omladine. Narod ovoga kraja bio je ponosan što su i njegovi sinovi u opštem žaru narodnog ustanka svrstani pod zastavom slobode.

U selu Kamenici nije samo bila smotra boraca koji su slavili pobjedu u dotadašnjim borbama i spremali se na nove borbene zadatke, već i opštenarodni zbor. Narod Drvara i okoline došao je da ko zna po koji put zaželi uspjehe partizanima u daljim borbama i izrazi ljubav prema slobodi za koju su ginuli njihovi sinovi, kao i obiđe ranjene proletere koji su bili daleko od svog rodnog kraja.

Omladina je, pjevajući borbene pjesme, sa zastavama pristizala na zbor. Ona je bodrila nas borce sa pjesmom u najtežim danima borbe. Na tome svečanom zboru, pred postrojenom brigadom, borcima i narodu govorili su: Đuro Pucar Stari, Osman Karabegović i Slavko Rodić.

Naša Cvjetnićka četa sada je dobila naziv 3. četa 2. bataljona 3. krajiške brigade. U njenom sastavu su borci iz sela: Velikog i Malog Cvjetnića, Bosanskih Osredaka i Martin Broda. Kao i uvijek, bili smo nasmejani i raspjevani, puni humora i šale. U borbama sa neprijateljem, od Boričevca i Kulen Vakufa do Bihaća i Petrovca, Srba i Tiškovca, do Drvara, Glamoča i Livna, četa je već imala i iz dana u dan sticala sve veća borbena iskustva. Sjećam se, u tim čestim okršajima sa neprijateljem, bili smo uvijek ponosni i nepokolebivi. Nikada, ni za trenutak, u četi se nije osjećao nedostatak humora i drugarske šale, a pjesma je nedostajala samo kada bi morala da bude tišina zbog izvršenja borbenog zadatka.

Pjesme su nam podizale moral za borbu. Pored onih najpoznatijih krajiških i drugih, pjevali smo i: “Mitrovčanku”, “Vi zidine…”, “Petrova mi Gora mati” i druge. Znali smo i italijansku revolucionarnu pjesmu “Avanti popolo a la Riskosa”. Prolazeći kroz sela narod je istrčavao pred nas i mahao nam u znak pozdrava, a djevojke darivale džemperima, čarapama i vezenim maramicama, koje su pripremale za svoje svatove.

Drugarstvo koje je vladalo među borcima i moralni lik koji smo izgrađivali kroz svakodnevni život u četi ostaje nezaboravan. Sastanci u četi, posebno sastanci SKOJ-a, kritika i samokritika na tim sastancima, bili su snažan faktor u izgrađivanju našeg lika revolucionara. A kroz tu aktivnost borci su se izgrađivali i kao budući rukovodioci.

Ovdje u selu Kamenici svaki borac naše čete bio je svima poznat, jer smo od početka 1942. godine pa do povlačenja italijanske okupatorske vojske iz Drvara često vodili borbu sa njima na Gornjoj Kamenici, Praščijem Vrhu, Stražbenici, Metli i Bobari. Neprijatelj je često upadao u sela oko Drvara, palio, pljačkao i ubijao. Mi smo mu to ovdje u Kamenici mnogo puta spriječili. U ovom selu mnogo puta nas je posjetila omladina, donoseći hranu i odjeću. Sa ovim narodom i omladinom, mi smo uz logorske vatre u 1942. godini proslavili i Prvi maj, prvi put u narodnooslobodilačkoj borbi. Ovdje smo se sreli i sa borcima drugih jedinica sa kojima smo ranije zajedno učestvovali u mnogim borbama i sa kojima ćemo i ubuduće, u sastavu iste brigade, zajedno ići iz borbe u borbu.

Susret je bio pun oduševljenja i srdačnosti. Na licima boraca i rukovodilaca blistalo je osjećanje ponosa na brigadu koja se formira od ustaničkih četa ovoga kraja.

  1. avgusta 1942. godine 3. krajiška brigada je krenula sa Kamenice preko Drvara na svoj prvi borbeni zadatak. Nezaboravan je taj dan i ispraćaj drvarske omladine! Toga vedrog sunčanog prepodneva pozdravili smo se s Kameničanima, ali mnogi su nas pratili do Drvara pa i dalje. Mnoge omladinke i omladinci su zahtjevali da ih primimo u brigadu i nerado su se od nas rastajali. Ali, čete su bile tako brojno popunjene da se takve želje na žalost nisu mogle ispuniti.

Mirko PILIPOVIĆ

Sjecanja

Treca krajiska brigada