Konjuh planinom

Konjuh planinom,vjetar šumi, bruji.
Lišče pjeva žalovite pjesme.
Javori i jele, borovi i breze
Svijaju se jedno do drugoga.

Noč je crno svu zemlju zavila.
Konjuh stenje, ruši se kamenje.
Mrtvoga drugara, husinjskog rudara
Sahranjuje četa proletera.

Kiše jesenje po grobu su lile.
Bure snježne kosti mu raznjele.
Iz krvi rumene husinjskog rudara,
Crvena je šuma izlistala.

Konjuh planinom vjetar šumi, bruji.
Lišče pjeva žalovite pjesme.
A na vrh planine zastava se vije,
Crvena od krvi proletera.

 

partizani_konjuh_omotploce_nenaivosevic
Partizani konjuh omot ploce Nena Ivosevic

 

Konjuh Planinom je pjesma dvojice tadašnjih partizanskih boraca; kompozitora Oskara Danona i pjesnika Miloša Popovića – Đurina, koju su oni kreirali 1941., ispirirani pogibijom mladog husinskog rudara Peje Markovića.

Unatoč uvriježenom mišljenju da je pjesma narodna odnosno datiranju u 1920. u vrijeme Husinske bune, jedina veza je da se tako zvala i partizanska četa u kojoj su i oni bili.

Pjesma je nastala spontano, nakon borbe sa četnicima kod Tuzle u oktobru 1941., u kojoj je smrtno ranjen Pejo Marković, njegovi suborci su ga nosili i plakali, kod su stigli na vrh planine on je umro. Nakon njegove sahrane prvi je ispjevao stihove Miloš Popović – Đurin, a nakon tog muziku Oskar Danon, tada znan po nadimku Cigo.[2]

Ta tužna i sjetna pjesma relativno je često izvođena u vrijeme SFR Jugoslavije (iako u povodu sahrana, ili nekih tužnih događaja) kao podsjetnik da je to socijalistička zemlja, koju su stvarali proleteri i to krvlju.

Pjesma je bila i naslovna tema filma Konjuh Planinom iz 1966., redatelja Fadila Hadžića i scenariste Meše Selimovića, za koju je muziku napisao Oskar Danon.