Muhamed Šefket efendija Kurt iz Travnika ( BiH )

Muhamed Šefket efendija Kurt (Travnik, 1879 — Tuzla, 21. juna 1963), bio je muftija u Travniku, Banjoj Luci i Tuzli. Zaslužan je za spašavanje života više desetina Srba tokom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, zbog ovih zasluga odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva, a jedna od ulica u Tuzli nosi njegovo ime.

Muhamed Šefket efendija Kurt
Muhamed Šefket efendija Kurt

Muhamed Šefket efendija Kurt rođen je u Travniku 1879. godine, gdje je završio osnovnu školu i medresu, dok je studije okončao u Carigradu i Damasku. Službovao je u Travniku i Banjoj Luci, a u Tuzlu je stigao 1925. godine i ostao muftija sve do 1933. godine. Penzionisan je 1936. godine.

Badnje veče u zimu 1942. godine trebalo je da bude i posljednje u životima nekoliko stotina pravoslavnih Srba, jer su ustaške vlasti u okupiranoj Tuzli namjeravale srušiti Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice. Uporedo s rušenjem tuzlanske pravoslavne crkve, ustaše su namjeravale počiniti masovnu egzekuciju civila srpske nacionalnosti na Badnji dan.

Informacija o pripremi monstruoznog ustaškog plana doprla je do Šefketa, koji je okupio ugledne Tuzlake i sročio rezoluciju koja je dostavljena njemačkim okupacionim snagama. Potpukovnik Vist (nem. Wist), njemački komandant grada, hitro je reagovao, te su po Tuzli istaknuti plakati sa upozorenjem „da niko nikoga ne smije zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi [Badnji dan i Božić]”.

Poslije rezolucije upućene njemačkim okupacionim snagama, Šefket efendija Kurt i hadži Hasanaga Pašić, nekadašnji gradonačelnik Tuzle, predvodili su delegaciju koja se sastala sa Andrijom Artukovićem, ministrom unutrašnjih poslova NDH, inače jednim od najbližih saradnika Ante Pavelića. Njihov razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku, kako će kasnije ispričati svjedoci, Artuković je repetirao svoj luger i krenuo na efendiju Kurta i Pašića. Preostali članovi delegacije tuzlanskih uglednika poručili su Artukoviću da će cijela Tuzla „otići u šume” ako ubije efendiju Kurta i Pašića. Ovo je odvratilo Artukovića od namjere.

Njegova dvojica sinova Asim i Enver poginuli su kao pripadnici partizanskih jedinica u NOB-u.

Efendija Kurt ostao je u Tuzli sve do smrti. Umro je 21. juna 1963. godine u 84. godini. Desetak hiljada građana Tuzle i okoline (pripadnika svih etničkih i vjerskih zajednica) došlo je na njegovu sahranu, a dirljiv govor održao je prota Đorđe Jovanović.

Za života, Šefket efendija Kurt, kao vjerski službenik, odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva, a ulica pored Mejdanske džamije u Tuzli danas nosi njegovo ime.