Narodni heroj – Sulejman Omerović iz Maglaja ( BiH )
Sulejman Omerović rođen je 1923. godine u Maglaju, u siromašnoj porodici. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu. Posle toga otišao je u Sarajevo, gde se upisao u Šerijatsku školu i živeo u internatu. Tokom boravka u školi počeo je da usvaja napredne ideje i okuplja oko sebe grupu istomišljenika, zbog čega je jednom bio i uhapšen; ubrzo je bio pušten jer žandarmi nisu imali konkretnih dokaza.

Posle kapitulacije Jugoslavije 1941. i dolaska ustaša, pojačao je svoju aktivnost u okupiranom Sarajevu, gde je delovao kao član SKOJ-a. Februara 1942. dobio je direktivu da napusti Sarajevo i sa grupom drugova iz internata pređe u partizane.
Prvih dana marta 1942. godine stupio je u Prvi crnogorski bataljon Prve proleterske brigade, u kojem je bio sve do jula 1943. godine, kada je zbog ranjavanja ostao u pozadini. Za člana Komunističke partije Jugoslavije primljen je 1942. godine.
Prvo vatreno krštenje imao je maja 1942. godine na Sinjajevini, gde su borci skoro mesec dana vodili borbe protiv četnika Pavla Đurišića. Nakon toga je učestvovao u borbama brigade na Durmitoru, Konjicu, Kupresu, Ključu, Bosanskom Grahovu, Jajcu, Jošavki, Ivan-sedlu, na Neretvi i u danima Četvrte neprijateljske ofanzive na Drini i kod Brodareva.
U danima Pete neprijateljske ofanzive, kao zamenik političkog komesara, poveo je četu u juriš da odbrani ranjenike kod Čelebića. Kao politički komesar čete, Sulejman Omerović štitio je odstupnicu bataljonu 8. jula 1943. u borbi kod Caparde, gde je bio teško ranjen, što ga je odvojilo od Prve proleterske brigade.
Nakon što je ozdravio, prebačen je među vojvođanske partizane. Tamo je bio komesar bataljona, zamenik komandanta brigade i naposletku komandant Treće vojvođanske brigade. Sa brigadom je prešao Srem, Majevicu, Birač, Ozren, Trebavu, Jahorinu, Zelengoru, Pivu, Loznicu, Cer, Beograd, Sremsku Mitrovicu, Baranju i sve do Klagenfurta.
Kao potpukovnik Jugoslovenske armije i komandant Pete vojvođanske brigade, 17. novembra 1945. godine, na putu Osijek—Našice, poginuo je u sukobu s križarima, kod Breznica Našička, kod Našica.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.