Narodni heroj – Vladimir Bukilić zv.Pop Mićo
iz Medveđe ( Srbija )
Vladimir Bukilić rođen je 1919. u Velikoj Braini, kod Medveđe. Osnovnu školu Vladimir je završio u Tularu, a četiri razreda gimnazije u Prištini. Po završetku gimnazije otišao je da uči bogosloviju u Prizrenu.
Posle treće godine bogoslovije počinje aktivno da radi u skojevskoj organizaciji, organizuje štrajk u školi, zbog čega ga progone iz bogoslovije. Izvesno vreme posle toga on je kod kuće, ali uspeva kasnije da nastavi školovanje i završi bogosloviju. Posle toga živi prilično teško, ali se ne zapošljava kao sveštenik. Sve više se posvećuje revolucionarnom političkom radu. Postaje jedan od četvorice članova KPJ u prvoj partiskoj ćeliji u svome mestu u septembru 1940.

U NOB je stupio u avgustu 1941. U odredu na planini Kukavici postao je sanitetski referent. U jesen iste godine odlazi sa grupom boraca sa Kukavice u Jablanicu sa zadatkom da tamo formira Jablanički odred. Svoj zadatak u Jablanici Pop Mićo je izvršio uspešno. Kasnije, u borbama za oslobođenje Lebana i Prokuplja isticao se hrabrošću i disciplinom tako da je ubrzo postao vrlo popularan i poznat borac. Partizansko ime Pop Mićo dobio je po ličnosti iz Njegoševog „Gorskog vijenca“.
U martu 1942. godine četnici, nedićevci, Nemci i Bugari počeli su veliku ofanzivu protiv partizana na terenu Puste Reke. Nadmoćnost neprijatelja bila je velika. Partizanske snage morale su da pređu u defanzivu. Situacija je bila vrlo teška. Odredi su bili svedeni na manje čete. Samo su najhrabriji i najsavesniji ostali dosledni idejama za koje su se borili. Među tim borcima bio je i Vladimir Bukilić.
Krajem iste godine počinje oživljavanje odreda i nova aktivnost partizana. Borbe se vode na Obraždi, na Bunatovcu, Belom Kamenu, Kamenoj Čuki i drugim mestima. Za vreme borbi na Bunatovcu, februara 1943. godine, Pop Mićo je bio ranjen, ali nije napustio borbu.
Sledeća, 1943. godina ispunjena je stalnim marševima i borbama na Leci, Gajtanu, Radanu i drugim mestima. U svim tim borbama Pop Mićo učestvuje. Kada je osnovana Prva južnomoravska brigada Pop Mićo je u njoj postavljen za političkog komesara Trećeg omladinskog bataljona. Imao je tada 24 godine.
Bio je još omladinac sa dečačkim licem, ali sa tragovima napornog života. Bio je veoma poznat kao dobar govornik i kao veoma sposoban rukovodilac, čiji su saveti uvek pažljivo slušani na sastancima štabova i rukovodstava. Posebnu popularnost stekao je svojom brigom za ranjene drugove. Njih nikada nije hteo da ostavlja same.
U proleće 1944. godine, četnici zajedno sa Nemcima i Bugarima su preduzeli veliku ofanzivu protiv partizana na sektoru Puste reke i Jablanice. Druga južnomoravska brigada imala je u tim borbama dva teška gubitka: izgubila je, jednog za drugim, dva komandanta. Za komandanta je posle pogibije narodnog heroja Strahinje Erakovića došao Pop Mićo. Poginuo je kao junak, 28.03.1944. g. u jurišu na Nemce, na planini Pasjači. Tu noć je (prema običaju) „Pop Mićo-Tulare“ bio znak raspoznavanja.
Za narodnog heroja Vladimir Bukilić proglašen je 9. oktobra 1953.