NAŠI MITRALJESCI GARAČA I JOVO

Koncem avgusta 1944. godine stigli smo u rejon Palisata, na padinama Zlatibora. Gostoprimstvo ovog naroda i ljepota kraja prosto su nas podstrekavali da čim prije očistimo ovaj teren od bugarskog okupatora. Dotle smo uvijek izlazili kao pobjednici u borbi sa četnicima, od kada smo stupili na tle Srbije. Borbu sa Bugarima očekujemo sa nestrpljenjem, a o borbenosti te vojske slušamo različite ocjene.

Od mjesnog stanovništva obaviješteni smo da je Palisat dobro utvrđen, a mnogi nas upoznaju i sa zlodjelima koja su Bugari činili na ovom području. Upoznaše nas sa rasporedom neprijateljskih snaga u samom Palisatu i terenom koji oni kontrolišu. Nepoznavanje neprijatelja primoralo nas je da se što detaljnije raspitamo za njegove moralne kvalitete i način dejstava.

Naš bataljon dobio je zadatak da zaposjedne komunikaciju Užice — Palisat i obezbijedi dejstvo ostalim snagama naše divizije koje su napadale Palisat. Nama je žao što i mi ne učestvujemo u samom napadu, iako znamo da ni ovaj naš zadatak nije manje važan od zadatka drugih jedinica.

Pada noć, a bataljon vrši pokret. Izbijamo 24. VIII 1944. godine ujutro na komunikaciju Palisat — Užice i u rejonu s. Kneževići sukobljavamo se sa bugarskom posadom. Bili smo obostrano iznenađeni. Prvo samo puškaranje, a zatim se razvi žestoka borba koja je trajala nekoliko časova. Neprijatelja smo razbili i komunikaciju posjeli, orijentišući dio snaga prema Palisatu, a dio ka Užicu. Neprijatelj šalje dva oficira na pregovore, ali mi to ocjenjujemo kao trik, da bi dobio u vremenu dok mu ne stignu nove snage iz Užica.

Borba se nastavlja. Određen sam u 1. četu, koja zatvara pravac od Užica. Dok posjedamo položaje, izviđački dijelovi javljaju da iz pravca Užica nastupa poveća neprijateljska kolona. Naređujemo da se požuri sa pravljenjem zaklona i maskiranjem. U tom momentu prilaze nam puškomitraljesci Miladin Zorić i Jovo Arnautović. Već pretpostavljamo da Zorić Garača (kako smo ga svi zvali) dolazi sa nekim prijedlogom u vezi sa organizacijom borbenog dejstva čete. Ponudismo ih cigaretama i pušeći razgovaramo o eventualnoj borbi sa Bugarima, koju očekujemo. Garača nam reče da njih dvojica traže saglasnost komandira čete da postave zasjedu na samoj komunikaciji i time neprijatelju nanesu udar tamo gdje se on najmanje nada. Pokazaće nam i mjesto koje bi zaposjeli i upoznaše nas sa namjerom njihovog dejstva.

Komandir pažljivo sluša njihovu ideju, koja mu se očito dopada, ali istovremeno izražava bojazan za njihove živote. Mitraljesci su uporni u svom zahtjevu, a Garača, pored ostalog, reče:

— Pošto sam do sada uspješno ukrštao oružje sa svim okupatorskim i kvislinškim snagama, htio bih da to što prije uradim i sa Bugarima, da im pokažem kako bije proletersko oružje.

Na kraju se komandir složi sa idejom puškomitraljezaca i uz izvjesne izmene taktičkog dejstva odobri njihov prijedlog.

Dok četa radi zaklone i vrši maskiranje, hrabri mitraljesci Milan i Jovan, sa svojim pomoćnicima, brzo se spustiše na samu komunikaciju i na jedno uzvišenje postaviše svoje “šarce”. Vidimo ih kako brzo izradiše zaklone i dobro se maskiraše. Koliko se divimo njihovoj hrabrosti i dovitljivosti, još više se plašimo za njihove živote! Neprijateljska kolona se približila ovoj zasjedi na par stotina koraka. Propustiše prethodnicu, na čijem je čelu neki civil, vjerovatno vodič. Zatim sačekaju glavninu, koja se uskoro zaustavi u neposrednoj blizini zasjede. Oficiri sjahuju sa konja i dvogledom osmatraju u pravcu naših položaja, ne sluteći da ih iz neposredne blizine na nišan drže dva hrabra mitraljesca.

Dok su bugarske starješine osmatrale naše položaje i čelo glavnine njihove kolone je zastalo nedaleko od mitraljezaca. Kolona se prikupljala na manjem prostoru. Mitraljesci ocijenivši momenat za mogućnost uspješnog dejstva otvoriše iznenadnu vatru po neprijateljskog gomili, baš onako kako je i bilo zamišljeno. Neprijatelj je padao od mitraljeskih rafala, kolona mu se razbježala na sve strane. Vidimo da ima dosta mrtvih i ranjenih. Tek začelje kolone se donekle pribra i otvori vatru po našoj zasjedi.

Dok očekujemo povlačenje zasjede, ona se upusti u neravnomjernu borbu, iako im je komandir to izričito zabranio. Kao da ne obraćaju pažnju na prasak bacačkih mina i mitraljeskih rafala. Iako naši borci nisu znali za mitraljesku zasjedu, po načinu dejstva i lukavstvu kojim je izvedena znali su da je to Garača sa Jovom, koji su i do tada izvodili slične podvige. Borci su već znali šta u takvoj situaciji treba raditi: podržati njihovo dejstvo i omogućiti im izvlačenje ispod neprijateljske vatre. Iako je neprijatelj oprezno nastupao, zasjeda ga je očito iznenadila. Ni mrtve i ranjene nije mogao pokupiti dok zasjedu nije odbacio.

Povratkom u četu, mitraljesci su posebno bili zadovoljni rezultatima izvedene akcije, a mi još jednom ponosni na njihovo lukavstvo i hrabrost.

Dušan KERKEZ

Sjecanja

Treca krajiska brigada