Operacija Kesten / 11-12.05 1944. godine

Operacija Kesten (njem. Kastanie, Kaštanie) je bila zajednička operacija Vermahta i snaga NDH, uz pomoć lokalnih četnika, protiv partizana 11. krajiške brigade u okolini Prijedora. Vođena je 11. i 12. maja 1944. godine.

Na osnovu odluke da napadne i uništi 11. krajišku brigadu, komandant 92. motorizovanog puka 10. maja izdaje zadatak za prikupljanje podataka o rasporedu partizanskih jedinica. Najiscrpnije podatke dobija od komandanta Timarskog četničkog odreda:

„»11. kozaračka brigada nalazi se na položajima sa 2 bataljona na lijevoj strani Sane u selu Carakovo, a štab brigade, prištapske jedinice i 2 bataljona u selima Gaćani—Miljakovac—Cela—Saničani—Rakelići na desnoj strani Sane.

Štab brigade sa prištapskim jedinicama nalazi se u selu Rakelići gdje se nalazi i oko 40 konja u seoskim štalama, a koji pripadaju intedanturi brigade.

Štab 3. bataljona nalazi se na položajima Gaćani-Miljakovac—Cela kota 171 uključno.

Štab 4. bataljona na položajima Saničani—Rakelići sa glavnim snagama u šumi prema željezničkoj stanici Kozarac.

Ukupno na desnoj strani 900 partizana, a na lijevoj oko 700.«

(Četnički izveštaj Nemcima)

Desetog maja 1944. brojno stanje 11. krajiške brigade bilo je slijedeće: boraca i rukovodilaca 1.474; teških minobacača 4; malih minobacača 8; pušaka 729; puškomitraljeza 53; teških mitraljeza 3; automata 25; pištolja 60; protivtenkovskih pušaka 4; jahaćih konja 17 i tovarnih konja 101.

Operacija Kesten / 11-12.05 1944. godine
Jedanesta krajiska brigada na Kozari 1944.godine

Na osnovu dobijenih podataka, komandant 92. motorizovane brigade donosi odluku da operacija za uništenje 11. brigade, pod šifrovanim nazivom »Kastanie« Operacija Kesten počne 11. maja u 4 sata.

Za izvršenje tog zadatka naređuje: da jurišni bataljon njemačke 2. oklopne armije od 1.000 vojnika sa 20 tenkova, 12 samohotki, 4 oklopna izviđačka kola, pojačan četom četnika kao vodiča i izviđača na terenu krene u 23.30 sati preko Kozarca i Omarske do Mačkovca (trg. 473) i uspostavi zaprečnu liniju Tomašica — Pejići.

Zatim da 92. motorizovana brigada od 3.000 ljudi sa 50 tenkova i 200 kamiona, sa komandantom brigade i četničkim komandantom Timarskog odreda krene u 1 sat 11. maja, glavnim snagama preko Kozarca i Omarske do sela Marićke, i uspostavi zaprečnu liniju Marićka — Tomašica.

Jedan bataljon sa 20 tenkova i četom četnika Timarskog četničkog odreda da krene, u najvećoj tajnosti, preko Kozarca do Kozaračke željezničke stanice (selo Trnjani), odakle lijevim obuhvatom prelazi preko mosta na rijeci Gomjenici i u 4 sata napada na selo Rakeliće, zaselak Tadići, te uništava Stab 11. brigade sa prištapskim jedinicama i 4. bataljon 11. brigade.

Prvi bataljon njemačkog 383. puka, bez jedne čete, i 2. bataljon njemačkog 383. puka, ojačani jednom bojnom 3. gorske pukovnije i podržani sa 7 tenkova i dvojim bornim kolima, predvođeni vodom Atlijinih milicionera i četom četnika Timarskog četničkog odreda — ukupno 2.000 ljudi, dobili su zadatak da u 4 sata napadnu s obje obale rijeke Sane prema Sanskom Mostu. Jedna ojačana četa 1. bataljona njemačkog 383. puka od oko 200 ljudi posjela je položaje u selu Donji Garevci, pored pruge, sa zadatkom da likvidiraju sve partizanske grupe i pojedince koji bi pokušali bjekstvo prema Kozari.

Zapovjest za napad je izdata 10. maja u 21.00 časova u Prijedoru.

U svanuće 11. maja krenuo je nemački napad s pješadijom i tenkovima od željezničke stanice Kozarac. Partizani kreću u povlačenje ka dolini Gomjenice i dalje prema selu Donji Garevci i proboj preko pruge i ceste na Kozaru. Jedna četa 4. bataljona izvršila je protivnapad na njemačku pješadiju i tenkove u selu Rakelićima, probila streljački stroj i, uz gubitke od 7 poginulih, stigla do sela Tomašice i noću se prebacila u Kozaru.[1]

Treći bataljon i prištapske jedinice u selu Donjim Garevcima izvršile su proboj položaja 1. čete 1. bataljona njemačkog 383. puka. Nijemci su pružili očajnički otpor; imali su 180 poginulih, među kojima su bila i 2 oficira, a 11. brigada 14 poginulih, među kojima je i zamjenik političkog komesara 4. bataljona Duka Trninić.

U 11. brigadi bilo je 37 ranjenih boraca, među kojima i zamjenik komandanta. Nestao je 71 borac, izgubljena 51 puška, 3 puškomitraljeza, 2 mitraljeza, 2 teška i 2 laka minobacača, 68 konja, 2 telefona i jedna centrala. O pogibiji cijele njemačke čete, ujutru u 6 sati prvi je saznao komandant 3. ustaško-domobranskog zdruga u Prijedoru. O tome obavještava radio-depešom komandanta njemačkog 69. korpusa, koji odmah organizuje istragu u vezi s pogibijom te čete.

Već idućeg dana, njemačka 92. motorizovana brigada napustila je Prijedor i otišla u Bihać radi priprema za učešće u operaciji Reselšprung. Istovremeno i 1. bataljon njemačkog 383. puka prebacio se iz Prijedora u Bosanski Novi radi učešća u operaciji »Šah« na području Banije i Korduna sa snagama njemačkog 69. korpusa. Uključen je u borbenu grupu Rudno.

Jedanaesta krajiška brigada, odnosno njen 3. i 4. bataljon, zadržali su se na zapadnim obroncima planine Kozare samo jedan dan, a zatim ponovno sa prištapskim jedinicama i Štabom 11. brigade posjeli iste položaje južno od Prijedora za odbranu pravca prema Sanskom Mostu. Ostala 2 bataljona 11. brigade dobili su naređenje da brane pravac prema Sanskom Mostu na lijevoj obali rijeke Sane i položaje oko rudnika Ljubije.

Yu nostalgija