Pri napadu na Omišku luku 19. septembra 1944. poginuo je prvi partizanski pilot Franjo Kluz.

  Pri napadu na Omišku luku 19. septembra 1944. poginuo je prvi partizanski pilot i narodni heroj Franjo Kluz. U drugom naletu njegov zrakoplov oborili su njemački Flakovi. Rođen je 1913.

kod Bosanske Dubice, te je nakon završetka škole i kraćeg pisarskog staža u odvjetničkom uredu stupio u zrakoplovstvo Kraljevine Jugoslavije. Poslije Aprilskog rata stupio je u novoosnovano zrakoplovstvo NDH. Kako je od ranije bio povezan s Komunističkom partijom, čekao je priliku da ukrade avion i preleti partizanima. Odluku o bijegu ubrzala je njegova kockarska strast i dugovi.

Priliku je dobio kada je iz Banja Luke dvokrilcem Potez XXV trebao prevesti lijekove ustaškom garnizonu u Sanskom Mostu. Kluz nikada nije stigao u Sanski Most nego je sletio u Urije kod Prijedora na područje pod kontrolom partizana. Istog dana u Prijedor se spustio i pilot Rudi Čajavec s mehaničarom Mišom Jazbecom u zrakoplovu Breguet XIX. Bio je to začetak partizanske avijacije. Tijekom prvog borbenog leta Franjo Kluz je s mehaničarem-strijelcem Ivicom Mitračićem napao kolonu Crne legije, a Čajavec je bacao letke iznad Banja Luke i napao aerodrom Zalužani.

U posljednjem napadu Čajavec je ranjen pa je prisilno sletio pokraj sela Kadinjana. Kako ne bi pao u ruke četnika počinio je samoubojstvo, dok je Jazbec zarobljen i kasnije pogubljen. Poslije 45 dana njemački lovac FW 58 otkrio je i uništio Kluzov “Potez”.

Ostavši bez zrakoplova Franjo Kluz se priključio Prvoj zrakoplovnoj bazi u Livnu, a zatim prešao u Italiju i sjevernu Afriku, gdje je ustrojena 1. eskadrila NOVJ, koju su, poslije intenzivne obuke, Saveznici naoružali britanskim lovcima Spitfire. S činom kapetana Franjo Kluz je obavljao i funkciju političkog komesara. Kao prvi partizanski pilot i iskusan letač sudjelovao je u prvom borbenom zadatku eskadrile u augustu 1944. Od tada je s aerodroma u Italiji i Visu letio u više borbenih akcija na području Dalmacije gdje je nakon mjesec dana poginuo.