Rođen Branko Đurić Đuro – 28.05.1962 – YU KALENDAR
Na današnji dan
28. maja 1962. godine
Rođen Branko Đurić Đuro jugoslovenski glumac i režiser (Sarajevo, 28. maj 1962)
Branko Đurić Đuro slavu u Jugoslaviji je stekao serijom Top lista nadrealista. Takođe je bio pevač i gitarista sarajevske rok grupe Bombaj Štampa.
Tokom rata u bivšoj SFRJ, Đurić se preselio u Sloveniju, gde i sada živi i vodi producentsku kompaniju Orangel. Oženjen je slovenačkom glumicom Tanjom Ribič, sa kojom je glumio u najgledanijem slovenskom filmu svih vremena Kajmak i marmelada kojeg je sam režirao. Đurić ima sina Filipa, i kćerke Zalu i Elu.
Takođe je radio u Hrvatskoj, gde je imao svoju emisiju Pet minuta slave na Nova TV, a producirao je i seriju Naša mala klinika.
Otac mu je umro kad je imao samo jednu godinu, a kad je imao četrnaest, majka mu se udala za slikara Branislava Popovca. Branko Đurić Đuro je tako proveo dio svojih tinejdžerskih godina sa očuhom koji je poticao umjetničke sklonosti u njemu.
1981. Đuro se pokušao upisati na novoosnovanu Akademiju scenskih umjetnosti, na Univerzitetu u Sarajevu, ali je bio odbijen. Pridružuje se zatim grupi sarajevske mladeži koja je radila Top listu nadrealista, 15-minutni radijski segment koji bi se puštao kao dio tjednog programa zvan PRIMUS (Priče i muzika subotom), na drugom kanalu Radio Sarajeva. Nakon što su ga odbili na ASU-u, Branko Đurić Đuro je počeo sa studijem žurnalistike na Filozofskom fakultetu.
Nije, doduše, odustao od glume. Na TV Sarajevu se zaposlio kao scenski radnik. Svake godine nastojao se upisati na ASU, i nakon što je opet bio 2 puta odbijen, 1982. i 1983. godine, napokon je uspio ući 1984. godine.
Kratko prije nego što je Branko Đurić Đuro prošao audiciju na ASU-u, momci iz Top liste nadrealista počeli su snimati skečeve popraćene spotovima sa novokomponovanom narodnom muzikom.
U isto vrijeme, Zabranjeno pušenje, bend koji je pripadao supkulturi novog primitivizma, izdaje svoj prvi album Das ist Walter. Đuro dobija sporednu ulogu u spotu za pjesmu Neću da budem Švabo u dotiranom filmu. Tijekom snimanja videa, Branko Đurić Đuro je upoznao redatelja Ademira Kenovića, te mu je ispričao o teškoćama u svezi upisivanja na ASU, na što je Kenović poslao svoga prijatelja Vuka Janića da pomogne Đuri pripremiti materijal potreban za audiciju. Đuro je, napokon, prošao.
Tijekom prve polovice lipnja 1984. godine, na drugom kanalu TV Sarajeva počela se emitirati Top lista nadrealista. Đuro, sada poznat pod svojim navedenim nadimkom, postao je istaknut član glumačke ekipe. Igrao je više likova, a onaj koji mu je priskrbio najviše pozornosti bila je uloga čuvara u TV stanici, čija je omiljena uzrečica “Ćega, ba”.
Doživjevši naglu popularnost, Branko Đurić Đuro, kao student ASU-a, dobiva uloge u zanimljivim reklamnim spotovima za promicanje turizma na planinama okolo Sarajeva – poput Jahorine i Bjelašnice – ovog puta sa uzrečicom “Joj razlike, drastićne”, izrečene sa jakim sarajevskim naglaskom omiljenoj publici.
Spomenuti spotovi postali su značajni također zbog melodije nalikn jingleu, koju je kompozirao Goran Bregović Brega, sa Đurom koji pjeva o planinama. (Ista se melodija kasnije pojavljuje u pjesmi Bijelog dugmeta “Hajdemo u planine” na sljedećem studijskom albumu Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, izdanom u studenon 1986. godine, samo što ju ovaj put pjeva pjevač grupe, Alen Islamović.
Zbog Bregine navike da nemilosrdno reciklira stari materijal, identičnu melodiju je 1992. godine otpjevao Iggy Pop kao “Get the Money”, za službeni soundtrack Kusturičina filma Arizona Dream.)
Iduće godine, 1985., Branko Đurić Đuro je postao član Audicije, komedijske emisije u kojoj su studenti ASU-a glumili likove koji apliciraju za mjesto na akademiji. Osmišljena kao serija jedan-na-jedan audicija između podnosilaca i profesora sa akademije, gdje su se studenti oslanjali na svoja vlastita iskustva sa audicije, dobila je na popularnosti kada je na televiziji prikazan video (među popularnijima) u kojem je jedan od likova bio Đurin Solomon Bičakćić, snalažljivi gradski momak. Iako je Audicija imala niske ocjene kritičara, njezin prosti humor uskoro je postao komedijski hit u cijeloj Jugoslaviji, a svaka nova generacija ASU-a ga je izvodila u raznim dijelovima države.
1985. godine, Đuru je, još na svojoj prvoj godini, izabrao Kenović za glavnu ulogu u TV drami Ovo malo duše, dirljivu priču o odrastanju koju je napisao Ranko Božić, i koja je 1986. godine prikazana na TV Sarajevu. Đuro je igrao Ibrahima Halilovića, koji nakon ženine smrti, odjednom postane samohrani otac u zabačenom bosanskohercegovačkom selu. Ova uloga dovela je do još nekoliko dramatičnijih: u seriji Znak (TV Sarajevo) i filmu Vanja (TV Novi Sad).
Također je nastavio sa ulogama u TV reklamama – ovaj put za kavu Dedo i nana – koristeći svoju dobro etabliranu personu “lokalnog Sarajlije”. Potom je uzeo odmor, sve dok nije dobio ulogu u filmu Emira Kusturice – Dom za vešanje, kao svoju prvu ulogu u nekom dugometražnom filmu.
Činjenica da je to bio Kusturičin prvi dugometražni film, nakon Zlatnom palmom nagrađenog Oca na službenom putu, priskrbila je puno pozornosti na prikazivanju na Filmskom festivalu u Cannesu. Iako je Đurina uloga u filmu tek omanja (igra jednog od talijanskih Roma), ipak je ostavio dobar dojam, što mu omogućuje otvaranje mnogih vrata u svijet filma.
1989. godine, kao već vrlo tražen glumac u Jugoslaviji, Branko Đurić Đuro je igrao pomoćnu ulogu u Kuduzu, Kenovićevom dugometražnom filmu. Također sudjeluje u filmu Kako je propao rokenrol. Riječ je o projektu diplomiranih studenata Univerziteta umetnosti u Beogradu, kojeg karakteriziraju 3 priče i ansamblska podjela uloga. Đuro igra glavnu ulogu sa Vesnom Trivalić, u trećoj priči o mladom paru koji čekaju rođenje prvog djeteta.
Ujesen 1989. godine, počinje emitiranje druge sezone Top liste nadrealista, sa 7 epizoda koje su postigle veliku gledanost te naklonost kritičara. Đuro je svakog tjedna ostvarivao uloge u obliku milicajca Rade Pendreka, mrzovoljnog prosječnog TV gledatelja Reufa, razdražljivog rukovodioca televizijskih vijesti Đuđija, voditelja uradi-sam skeča Đurine kućne čarolije, i drugih. I danas, kad se spomenu “nemiri u Švedskoj”, mnogi, između ostaloga, pomisle i na Đurinu famoznu izjavu: “zdravooo, zdravoooo”.
Kad je u proljeće 1992. izbio rat u BiH, Branko Đurić Đuro je još uvijek bio u Sarajevu, a poslije skoro godinu dana provedenih u opsjednutom Sarajevu, uspio je napustiti grad otići u Ljubljanu. I danas živi i radi u Sloveniji gdje vodi filmsku kompaniju Orangel d.o.o.. Oženjen je sa slovenskom glumicom Tanjom Ribič, sa kojom je glumio u filmu Kajmak i marmelada. Također radi u Hrvatskoj gdje je imao emisiju Pet minuta slave, a bio je producent, reditelj i jedan od scenarista Naše male klinike.
U Sloveniji se u početku bavi isključivo režijom. Režirao je Najgledaniji slovenski film svih vremena Kajmak In Marmelada, drugi dugometražni Traktor, Ljubav i Rock and Roll, i TV serije Teater Paradižnik, Show bo Show, Naša Mala Klinika, mnoge video klipove, reklame i tv emisije.
Sredinom 2000-ih režira seriju Brat bratu, kao slovenski pandan Mućki. Međutim prestala je se emitirati nakon 13. epizode. U veljači 2007. godine Đuro se pojavljuje na srpskoj televiziji B92 sa reklamom Đurine žute emisije, malo drukčijom verzijom nadrealističkog skeča Đurinih kućnih čarolija.
2011. godine igrao je ulogu srpskog vojnika u filmu Angeline Jolie U zemlji krvi i meda. Ovo je bila njegova druga uloga u nekom filmu o ratu u BiH, a prva je bila u OSKAROM nagrađenom filmu Ničija zemlja iz 2001. godine, Danisa Tanovića. U njemu je pak glumio bošnjačkog vojnika.
Nakon što je izgradio dobru glumačku, počeo je i sa muzickom karijerom, gdje se okušao u više bendova. Prvi su bile Ševe, iz ranih 80-ih, koje je osnovao sa prijateljem iz djetinjstva, Nedimom Babovićem. Poslije se, 1983. godine, Đuro priključuje punkerskom SCH-u, ali je onda ipak prešao u Bombaj štampu, gdje se ponovno priključuje Nedimu. Muzička karijera počela mu je zauzimati istaknutije mjesto, iako je aktivnost u bendu bila većinom sporadična. Tek su 1987. godine izdali prvi album, premda poznati postaju još puno prije. Bombaj Štampa je snimila još dva albuma od koji zadnji 2011 na kojem je hit pjesma Nedim čiji spot na Youtube ima skoro 2.000.000 pregleda.
