Savo Orović – Narodni heroj

iz Podgorice ( Crna Gora )

Savo Orović rođen je 30. januara 1888. godine u Lijevoj Rijeci. Pešadijsku školu završio je na Cetinju 1910. godine, a potom je od 1914. godine živeo u Južnoj Americi, gde je emigrirao iz političkih razloga. Godine 1915. se vratio u Crnu Goru i učestvovao u Prvom svetskom ratu kao oficir Crnogorske vojske. Posle kapitulacije Crne Gore, januara 1916. godine učestvovao je kao komita u borbi protiv austrougarskog okupatora.

Savo Orović
Savo Orović

Posle završetka Prvog svetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, stupio je u Vojsku Kraljevine SHS. Godine 1933. završio Pešadijsku oficirsku školu u Sarajevu. U Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci imao je čin pukovnika i bio na dužnosti komandanta puka.

Posle Aprilskog rata i kapitulacije Kraljevske vojske, izbegao zarobljavanje i vratio se u rodni kraj, gde je aktivno učestvovao u pripremama za Trinaestojulski ustanak. Savo Orović uJako Nikšićki partizanski odred stupio je 17. jula 1941. godine. Bio je među retkim višim oficirima kraljevske vojske koji su stupili u partizane. Kada su maja 1943. godine uvedeni činovi u NOVJ, odlukom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, Savu Oroviću je prvom dodeljen čin general-lajtanta, drugi je bio Jakob Avšič.

U toku Narodnooslobodilačkog rata bio je na funkcijama:

vojnog savetnika Operativnog štaba NOP odreda Hercegovine; komandanta Nikšićkog NOP odreda, od 1941.

člana Glavnog štaba NOP odreda Crne Gore i Boke i član Vrhovnog štaba NOV i POJ, od 1942.

komandanta Oficirske škole Vrhovnog štaba NOV i POJ, od maja 1942.

vojni savetnik Prve, Druge i Treće divizije,

načelnik Glavnog štaba NOV i PO Vojvodine, od 1943.

komandant Pešadijskog vojnog učilišta (kasnije Vojne akademije JNA), od decembra 1944. do 1947. godine

General Savo Orović je za vreme bitke na Sutjesci svojim fotoaparatom slikao Josipa Broza Tita ranjenog ispred jedne pećine sa Ivanom Ribarom.

Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1943. godine. Tokom NOR-a učestvovao u mnogim borbama: na Kupresu, na Sutjesci, u Fruškoj gori, kod Brčkog i Bijeljine i u desantu na Drvar. Bio je član Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).

Posle oslobođenja Jugoslavije vršio razne dužnosti u Jugoslovenskoj armiji. Penzionisan je 1952. godine u činu general-pukovnika JNA. Biran je za poslanika Savezne narodne skupštine i republičke skupštine Narodne Republike Crne Gore.

Savo Orović preminuo je 22. juna 1974. godine u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden partizanske zvezde i Orden bratstva i jedinstva. (Lijeva Rijeka, 30. januar 1888 — Beograd, 22. jun 1974), učesnik Prvog svetskog rata, pukovnik Jugoslovenske vojske, učesnik Aprilskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i general-pukovnik JNA.