Sjećanje na revolucionara – Alija Alijagić je bio buntovnik sa razlogom

Alija Alijagić je u vrijeme pripremanja atentata na ministra Draškovića živio i radio u Zagrebu, ali saznavši da će ministar postoperativnu rehabilitaciju provesti u Delnicama, i sam je pošao tamo.

Rođen 1896. u Bijeljini, a osuđen i obješen u Zagrebu 8. marta 1922, Alija Alijagić potječe iz ugledne, ali osiromašene begovske obitelji, pa se još za vrijeme učenja stolarskog zanata napaja idejama pravdoljubivosti i polako se već sa 16 godina uključuje u Sindikalni pokret. Taj buntovnik, ali ne bez razloga, suosjećao je u svim prilikama kada se nekome činila nepravda, pa je i u Prvom svjetskom ratu zbog neposlušnosti bio kažnjavan.

Sjećanje na revolucionara - Alija Alijagić je bio buntovnik sa razlogom
Sjećanje na revolucionara – Alija Alijagić je bio buntovnik sa razlogom

ATENTAT NA MINISTRA

Nakon rata postaje član Socijalističke radničke partije, a zatim je postao i član komunističke terorističke organizacije Crvena pravda, koju je zbog nezadovoljstva radom tadašnjeg komunističkog rukovodstva sa grupom mladih komunista osnovao Rudolf Hercigonja, čiji se program zasnivao na borbi za pravdu, čak i silom, ne prezajući upotrijebiti i oružje. Kako su komunisti bili sve bliži narodu, i partija je na prvim izborima u Kraljevini SHS osvojila 200.000 glasova i sa 58 mandata postala treća parlamentarna stranka.

Državne vlasti ogorčene i uplašene sve boljom organizacijom komunista, donose Zakon o zaštiti države, a nakon velikog uspjeha Komunističke partije Jugoslavije na izborima, vlast 1920. donosi Obznanu kojom se zabranjuje rad Komunističkoj partiji iako je osvojila i mjesta gradonačelnika u Beogradu i Zagrebu. Tvorac teksta tadašnje Obznane bio je ministar policije u Kraljevini SHS Milorad Drašković.

Članovi Crvene pravde, čiji je jedan od rukovodioca bio i Rodoljub Čolaković, čija grupa je dobila zadatak likvidirati Milorada Draškovića, u Beogradu su pokušali izvršiti atentat sačekavši ministra Milorada Draškovića ispred kavane Kolarac. Kada je ministar izlazio iz auta, jedan atentator mu je prišao blizu, ali se pištolj zaglavio i grupa je pobjegla u Bijeljinu, rodno mjesto i Čolakovića i Alijagića.

Alija Alijagić je u vrijeme pripremanja atentata na ministra Draškovića živio i radio u Zagrebu, ali saznavši da će ministar jedno vrijeme postoperativne rehabilitacije provesti u rehabilitacijskom centru u Delnicama, i sam je pošao u Delnice pratiti navike i kretanje ministra, nastojeći pri atentatu izbjeći prisustvo ministrove djece i supruge.

Tog 21. jula 1921. godine ministar je došao u park, današnji park kralja Tomislava, prišao mu je Alija i izvršio atentat pucajući ministru u grudi. Pokušaj bijega nakon atentata nije uspio, pa je Alija uhapšen i zatvoren do suđenja u Zagrebu.

Crvena pravda u Zagrebu, koja je sebi stavila u zadatak da se obračunava sa tvorcima zloglasne Obznane. S leva na desno: Alija Alijagić, Nikola Petrović, Rodoljub Čolaković, Stevo Ivanović i Dinko Lopandić.
Crvena pravda u Zagrebu, koja je sebi stavila u zadatak da se obračunava sa tvorcima zloglasne Obznane. S leva na desno: Alija Alijagić, Nikola Petrović, Rodoljub Čolaković, Stevo Ivanović i Dinko Lopandić.

Marinković, Stevo Ivanović i Nikola Petrović su također uhapšeni i osuđeni na duge zatvorske kazne.

Alija je osuđen na smrt vješanjem, a pred samu egzekuciju je bio uzbuđen i na jednom papiru je napisao kratku pjesmu koju je ostavio jednom od robijaša. Evo teksta pjesme.

Sunce moje, drago sunce, Divne li su zrake tvoje

Al’ ujutro kad osvaneš

Biće hladno srce moje…

Egzekucija je izvršena vješanjem 8. marta 1922. u Zagrebu, gdje je i sahranjen.

DŽELAT

Ali, kakva slučajnost da su atentatori i Alija Alijagić i Gavrilo Princip, kao i ostali učesnici Sarajevskog atentata imali istog egzekutora, naime, dželat Alojz Zafrid je prije Alije Alijagića pogubio i učesnike Sarajevskog atentata. Na grobu Alije Alijagića su se okupljali komunisti, pa su tadašnje vlasti 1925. godine tijelo ekshumirale i pod zaštitom mraka ga prenijele u već pripremljen grob u selu Turija kod Bihaća, gdje se i danas nalazi.

Nakon Drugog svjetskog rata jedna ulica u beogradskom naselju Petlovo Brdo je dobila naziv po Aliji Alijagiću, da bi prije dvije decenije ime te ulice bilo zamijenjeno u Ulicu Milorada Draškovića, ubijenog ministra, dok u Orašju na Savi jedan kej nosi ime Alije Alijagića.

Piše: Enver Palalić