Zasjedanje ZAVNOBiH-a: Završna riječ Dr. Vojislava Kecmanovića

Predjednik ZAVNOBiH-a, drug Dr. Vojislav Kecmanović zaključuje zasjedanje slijedećim govorom.

“Drugovi i drugarice, braćo i sestre, prije nego završimo, hoću da kažem nekoliko riječi. Jedan od drugova reče da mi danas držimo nešto što ni jedna porobljena zemlja na svijetu ne može da drži – a to je parlamentarno zasjedanje. Naša vojska i narod, i politika naših vođa, zaista ostvarili su čuda. Nesumnjivo, velika pobjeda. Ali mi smo imali još takvih slavnih pobjeda.

Prvo. Cijeli svijet zna da smo mi od malih, slabo naoružanih grupica stvorili jaku vojsku. Bivša jugoslavenska vojska, koja je živjela dvije decenije, razbijena je za nekoliko dana. A naša vojska ne samo da je kroz najveće bitke ojačala nego se je pokazala i neuništivom. To je, nesumnjivo, velika pobjeda.

Drugo. Otupljena je oštrica najmoćnijeg oružja koje je neprijatelj uperio protiv naroda Jugoslavije, pomoću kojeg je htio uništiti nas i osigurati sebi život na Balkanu. To je oružje bratoubilačkog rata. To oružje danas je nemoćno.

Treće. Fašisti su mislili da je Jugoslavija neko kučkino kopile, da u njoj ne živi duh slobode. Međutim, velike pobjede koje je za dvije i po godine ostvarila naša Narodno-oslobodilačka vojska pribavile su nam priznanje saveznika, a respekt kod neprijatelja. Naša vojska, koja raste iz dana u dan, pokazuje danas čitavom svijetu da naši neprijatelji nisu uspjeli da uguše slobodarski i borbeni duh naših naroda.

Četvrto. Naši narodi pokazali su se sposobni ne samo da preko svoje oružane snage, preko naše armije, oslobode veliki dio naše domovine, nego i da organizuju novu narodnu vlast. Naši narodi pokazali su se sposobnim ne samo da tuku neprijatelja nego da još u toku ljutih bitaka liječe rane koje su nam ostavili bivši režimi. Za jednu od teških rak-rana mi smo našli jedno rješenje, i to radikalno rješenje. To je pitanje monarhije. I mi, jedini pretstavnici naroda Bosne i Hercegovine, izrazili smo na ovom istorijskom skupu jednodušnu odlučnost da nećemo dozvoliti povratak u našu iskrvavljenu zemlju ne samo izbjegličkoj izdajničkoj “vladi” [nego] ni njenom kralju – izdajniku Petru II. Ova naša odluka, braćo i sestre, pretstavlja jedan veliki prelom u istoriji naših naroda.

Ali, danas, kada je naša Bosna i Hercegovina prvi put u svojoj istoriji, dobila svoje istinsko narodno pretstavništvo, danas kada mi proslavljamo jednu od velikih pobjeda našeg narodno-oslobodilačkog pokreta, mi ne smijemo zaboraviti da se za ovako snažan i pobjedonosan razmah naše borbe ima zahvaliti u prvom redu junačkoj i mudroj Komunističkoj partiji Jugoslavije!

Sve te vojničke i političke pobjede koje su naši narodi izvojevali pod vođstvom svog najboljeg sina, svoga vođe i druga Tita, ohrabruju nas i u isto vrijeme daju nam nove snage da našu borbu dovedemo što prije do konačnog cilja – do slobode. Sve te pobjede ohrabruju nas i stvaraju u nama odluku da, kad odemo kućama, ustostručimo svoje napore i pojačamo osjećaj dužnosti i odgovornosti prema svom narodu. Naše ljuto oružje ne smije da otupi prema okupatoru i prema izdajicama, nego mora biti svjetlije i oštrije. Mi moramo učiniti sve da što prije dođemo do konačne pobjede i da naše novo državno uređenje bude trajno, solidno – vječno. S tim mislima ja kličem: Živjela naša narodno-oslobodilačka vojska! Živjela Komunistička partija Jugoslavije! Živio vođa naših naroda, Tito! Živjela pobjedonosna Crvena Armija! Živjelo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine! Živjela slobodna i federativna Bosna i Hercegovina u slobodnoj demokratskoj federativnoj Jugoslaviji!”

[Čitava dvorana prolama se od burnih poklika. Delegati su ustali na noge, i dvoranom je odjeknula slavenska himna: “Hej Slaveni…” Zatim je pretsjednik drug dr Vojislav Kecmanović objavio Skupštini da je zasjedanje završeno]. (1)

(1) Tekst u zagradi uzet je iz drugog, nepotpunog, primjerka zapisnika (ABiH, ZAVNOBiH).

Izvor: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine: dokumenti 1943 – 1944., Institut za istoriju radničkog pokreta, “Veselin Masleša”, Sarajevo 1968.

(AbrašMEDIA)