Zorka Regancin – Narodni heroj iz Ljubljane
( Slovenija )
Zorka Regancin Dolničar rođena je 21. decembra 1921. godine u Polju kod Ljubljane, u siromašnoj radničkoj porodici. Odmah posle završetka osnovne škole, našla je posao. Početkom 1941. godine, zaposlila se kao konobarica u gostionici porodice Novak, na Viču.

Gostionica je nakon početka rata bila okupljalište članova Centralnog komiteta KP Slovenije i privremeno sedište Glavnog štaba slovenačkih partizanskih četa. Zorka je uskoro počela da dobiva zadatke da funkcionere odvodi na sigurno izvan Ljubljane do njihovih veza. Taj je zadatak bio još teži, nakon što su 1942. godine italijanski vojnici ogradili Ljubljanu žičanom ogradom. Godine 1941, primljena u članstvo Komunističke partije Slovenije.
Zorka Regancin Dolničar je zajedno s vlasnikom gostionice, Marjanom Novakom, održavala skladište svih potrepština, koje su bile upućivane partizanima u Dolomitima. Zajedno s ostalim zaposlenicima gostionice, svaki dan je prenosila manje količine materijala u kantama za mljeko. Osim ilegalnog rada u gostionici, još od maja 1941. bila je borac grupe za sabotaže (kasnije Narodna zaštita) i saradnica Službe obaveštavanja i bezbednosti.Zorka Regancin učestvovala je u mnogim sabotažama i akcijama, a posebno u riskantnoj akciji oslobađanja iz zatvora organizacionog sekretara CK KPS, Antona Tomšiča. Iako isprva nije bila sumnjiva, njeno učestalo kretanje noću pobudilo je sumnju italijanskih vojnika. Osim toga, ubrzo je bila i prokazana od strane nekog italijanskog zarobljenika.
Krajem marta ili početkom aprila 1942. godine, pridružila se partizanima u Dolomitama. Tamo je neko vreme održavala vezu sa gostionicom Novakovih zbog prebacivanja materijala. Posle preseljenja članova CK KPS, Izvršnog odbora OF Slovenije i Glavnog štaba partizanskih četa iz Dolomita na Kočevski Rog, Zorka Regancin Dolničar je bila upućena na ilegalni rad u Ljubljanu. Prije odlaska na zadatak, 18. marta, poginuo je njen suprug, politički komesar bataljona Dolomitskog odreda, Vladimir Dolničar, s kojim je stupila u brak netom po dolasku u partizane.
U Ljubljani je postala kurirom Poereništva CK KPS za Ljubljanu i dobila ilegalno ime Marija. Održavala je veze između Povjereništva, gradskog i prigradskog komiteta KPS i okružnih foruma OF, kao i veze s centralnim rukovodstvom na oslobođenoj teritoriji.
Posljednjih dana decembra 1943. godine, Zorka je trebalo da dostavi poverljiv materijal sekretarici CK KPS, Miri Svetini, ali se nije pojavila. Kasnije je policijski funkcioner, tajni simpatizer Oslobodilačkog fronta, dojavio kako je Zorku uhapsio njen sused, inače član tajne domobranske policije. Zorka Regancin je bila sprovedena u domobranski zatvor (bivša Srednja tehnička škola) i od sredine januara 1944. godine, zagubio joj se svaki trag. Nakon mučenja i ispitivanja, bila je ubijena i bačena i Savu. Kasnije joj je tjelo izvučeno iz reke.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, Zorka Regancin Dolničar proglašena je za narodnog heroja.