Borac Mara Kukić – Ljuban ĐURIĆ

 

Poznati borac 16. banijske brigade Mara Kukić rođena je 1922. god. u selu Gorički, gdje je rasla kao i ostala seoska djeca i malo se razlikovala od svojih vršnjakinja.

Tek u školi počela se isticati svojom otresitošću, a i dobrotom. No, ako bi se, u dječijoj igri, na nju ili njene drugarice, okomio neki dječačić, znala ga je i istući. Bila je uvijek na strani slabijih, pa su je djeca umjela cijeniti. Tokom godina stasala je u visoku i lijepu crnomanjastu djevojku. Skromna i roditeljima poslušna, postala je uzorna djevojka. Zn&lo se za Kukićevu Maru i u nekoliko okolnih sela.

Kada je aprila 1941. počeo rat, devetnaestogodišnja Mara,mnogo prije od svojih vršnjakinja, počinje da shvata suštinu ratne tragedije i ustaškog terora. Koncem 1941. postaje i borac s puškom u ruci. Pri formiranju 16. brigade Mara Kukić je borac 2. bataljona, koji u sastav nove brigade dolazi iz 8. banijske brigade.

Nikolaj Pirnat PARTIZANKA
Nikolaj Pirnat PARTIZANKA

Svojom ljepotom i vitkim uzrastom krasila je stroj bataljona.U borbi je bila hrabrija od mnogih, prva u svakom jurišu. Drugarskim odnosom i brigom za druga stekla je ljubav boraca. Dok su se mnogi odmarali, poslije napornog marša ili borbe, Mara je uzimala njihovu pocijepanu ili zamazanu odjeću, krpila i prala. U borbi je uvijek pomagala fizički slabijima i nosila municiju ili plijen umjesto malaksalih, pomagala drugu mitraljescu ili njegovom pomoćniku, previjala ranjene. Dok se brigada u januaru 1943. nalazila na položaju prema Karlovcu, Mara Kukić je velikom broju boraca na kape izvezla crvene petokrake, a mnogim rukovodiocima starješinske oznake na rukavu. Pored ovog redovno je išla na stražu, u patrolu, na položaj. A kad se kolo povede i zaori pjesma, Mara Kukić je opet bila među prvima. Njena hrabrost i drugarstvo počeli su da se cijene u četi, bataljonu, a vrlo brzo i u čitavoj brigadi.

Po povratku na Baniju, U vrijeme januarskih borbi oko Bijelih Voda protiv legionara 369.(»vražje«) divizije, Mara Kukić se i posebno isticala. Koristeći male zemljišne zaklone, tukh je svojim karabinom legionare. Zanijeta borbom umalo nije ostala sama ispred legionarskog stroja da nije Jovo Milošević, po naređenju komandira, došao po nju. Tako se herojski borila i oko Klasnića, i na prilazima Brubnju.

Ali, jedno poslije podne, 23. januara 1943, legionari su pokušavali da prodru cestom od Klasnića za Brezovo Polje i dalje na prevoj Vratnik iznad Žirovca. Aktivna je bila i neprijateljska avijacija. 16. brigada je ulagala krajnje napore da osujeti namere
neprijatelja, te organizuje protivnapad. U streljačkom stroju, među prvima, bila je i Mara. Pogibija Pera Đurića, Milijana Miličevića i drugih, koji su pali tik kraj nje, samo su pojačali njen borbeni zanos i želju da se osveti fašistima. No, i nju pokosiše rafali neprijateljskog mitraljeza.

Kroz bataljon prođe tužan glas:

»U jurišu pogibe Mara!«.

Borci jurnuše još žešće na neprijatelja i prisiliše ga da se povuče nazad prema Klasniću. Ali, brigada se ipak tokom noći morala povući na nove položaje, jer su se druge neprijateljeve kolone zaobilazno probile kroz Šamaricu ka selu Čavlovici i Kobiljaku. Borci 2. bataljona bili su tužni. U njihovoj koloni na nosilimr ležala je smrtno ranjena Mara Kukić. Pod nosilima su se smjenjivali borci njene čete. Suzne oči iskazivale su iskrenu žalost za dobrom drugaricom i hrabrim borcem. Njeni drugovi iz aktiva SKOJ-a nisu se odvajali od nosila. No, kad su se pred Kobiljakom borci pod nosiljkom smenjivali, ustanoviše da je prestalo kucati plemenito i hrabro srce Mare Kukić. Ponijeli su je i sahranili zajedno sa ostalima koji pogiboše u bojevima oko Brubnja i Brezovog Polja. Žalost boraca za drugaricom Marom bila je beskrajna. Uspomena na nju ostaće u trajnom sjećanju njenih drugova — saboraca iz 16. brigade.

Ljuban ĐURIĆ