Hamid Beširević – Narodni heroj iz Višegrada ( BiH )

Hamid Beširević rođen je 7. januara 1919. godine u Višegradu. Potiče iz siromašne porodice. Posle završene osnovne škole, koju je završio u rodnom gradu, otišao je u Sarajevo, gde je upisao šerijatsku gimnaziju, koju je završio 1939. goidne. Posle završetka gimnazije upisao se na Teološki fakultet u Sarajevu.

Hamid Beširević
Hamid Beširević

Za vreme boravka u internatu u Sarajevu, upoznao se sa grupom učenika, koji su bili članovi Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Hamid Beširević se preko njih, 1938. godine, povezao sa revolucionarnim omladinskim pokretom i počeo da posećuje skojevske kružoke. Godine 1940. primljen je u članstvo Saveza komunističke omladine Jugoslavije.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije i stvaranja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, aprila 1941. godine, Hamid Beširević je napustio Sarajevo i vratio se u rodni Višegrad. Po dolasku u rodno mesto, odmah se povezao sa članovima SKOJ-a i Živkom Gavrilovićem, koji je rukovodio skojeskom organizacijom u Višegradu. Revoltiran ustaškim zločinima na srpskim stanovništvom, kao i pripadnicima drugih naroda u kojima su ustaše videle pretnju za svoj režim, napušta Višegrad i odlazi kod rodbine u selo Dorići, kod Rudog. Kada je 21. decembra 1941. godine u Rudom formirana Prva proleterska udarna brigada, Hamid je, zajedno sa svojim drugom Jusufom Dorićem, stupio u njen Prvi (lovćenski) bataljon.

Nekoliko dana po stupanju u jedinicu, Hamid se kao predratni član SKOJ-a, uključio u rad aktiva SKOJ-a Treće čete i postao puškomitraljezac. Bio je učesnik Igmanskog marša, januara 1942. godine. U proleće 1942. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Učestvovao je u mnogim borbama Prve proleterske brigade, a posebno se istakao u borbama kod Uloga, Livna, Ključa, Jajca, na Manjači, Sinjajevini, Ivan-Sedlu, Neretvi, Glavatičevu, Drini i dr.

Posle oslobođenja Jajca, novembra 1942. godine, u Carevom Polju Hamid Beširević  je sa još dva druga uništio neprijateljski bunker. Početkom 1943. godine postavljen je za zamenika političkog komesara Treće čete Prvog (lovćenskog) bataljona. U toku Četvrte neprijateljske ofanzive, je učestvovao u više borbi, a posebno se istako, kada je sa grupom bombaša napao i iznenadio grupu četnika. U toku borbe na Drini, aprila 1943. godine, protiv italijanko-četničkih snaga, dobrovoljno se prijavio u bombaše i učestvovao u najtežem delu bitke – osmočasovnoj borbi na Krčinom brdu, na desnoj obali Drine.

Pošto je u borbi na Drini bio ranjen, upućen je u Centralnu bolnicu, gde se nešto kasnije, kao teški ranjenik, razboleo od tifusa. Umro 13. juna 1943. godine iznad Tjentišta, u toku Bitke na Sutjesci.

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 27. novembra 1943. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.