Hej brigade

Hej Brigade, hitite, razpodite, zatrite požigalce slovenskih domov!
Hej, mašinca zagodi, naj odmeva povsodi naš pozdrav iz slobodnih gozdov!
Hej, mašinca zagodi, naj odmeva povsodi naš pozdrav iz slobodnih gozdov!

Kje so meje, pregrade za slovenske brigade? Ne, za nas ni pregrad in ne mej!
Po slemenih oblačnih in po grapah temačnih vse od zmage do zmage naprej!
Po slemenih oblačnih in po grapah temačnih vse od zmage do zmage naprej!

Čez poljane požgane tja do bele Ljubljane naša vojska prodre kot vihar.
Dokler tu so brigade, kdo zemljo nam ukrade? Na Slovenskem smo mi gospodar!
Dokler tu so brigade, kdo zemljo nam ukrade? Na Slovenskem smo mi gospodar!

 

Stab l. bataljona Cankarjeve brigade na Čatežu pred kapitulacijom Italije. Sa lijeve prema desnoj strani stoje: Karel Osredkar-Dimež, Intendant, Ivan Pezdirc-Slavo, zamjenik komandanta, Janez Vipotnik, politični komisar, Stane ZupančiC-Iztok, obveščevalec; sjedi kurir Milan (na lijevoj) i Jon
Stab l. bataljona Cankarjeve brigade na Čatežu pred kapitulacijom Italije. Sa lijeve prema desnoj strani stoje: Karel Osredkar-Dimež, Intendant, Ivan Pezdirc-Slavo, zamjenik
komandanta, Janez Vipotnik, politični komisar, Stane ZupančiC-Iztok, obveščevalec;
sjedi kurir Milan (na lijevoj) i Jon

Hej, brigade, slovenska partizanska pjesma, po stilu koračnica, koja se često upotrebljavala kao neslužbena himna slovenskih partizana.

Riječi pjesme napisao je krajem oktobra 1942. Matej Bor, koji je iz partizana otišao na privremeni rad i liječenje u Ljubljanu te prebivao kod obitelji Vovk u Svetosavskoj ulici u Bežigradu. O nastanku teksta kazao je:

Motiv je nastao spontano, prije melodija nego riječi, najprije pak ritam. Kada sam čuo partizanske mitraljeze, koji su odjekivali oko Ljubljane, najviše odatle od Polhograjskih Dolomita, sve me podsjećalo na šume… drugim riječima, na slobodu, koja je bila ondje usprkos svim poteškoćama, a u Ljubljani je nije bilo.

Bor je molio skladatelja Franca Šturma da naposljetku pjesmu uglazbi pa je ona i uglazbljena u aprilu 1943. Pjesmu je prva izvela Bogdana Stritar u septembru 1943. u blizini Starih Žaga u Dolenjskoj. Po prvoj izvedbi nije polučila poseban uspjeh, no uz neke popravke melodije postala je uspješnica.

Originalni zapis nije sačuvan jer je Franc Šturm pao na Krimu 11. novembra 1943. Melodiju je upamtila Bogdana Stritar, a iznova ju je zapisao Radoslav Hrovatin. Nakon nekog vremena pjesmu je za muški zbor priredio Karol Pahor.