Ivan Lučić Lavčević – Narodni heroj sa otoka Hvara (Hrvatska)
Ivan Lučić Lavčević rodio se 23. januara 1905. u Starom Gradu na otoku Hvaru, u seljačkoj obitelji. Nakon završene osnovne škole počinje pohađati dominikansku gimnaziju u rodnom gradu, ali poslije petog razreda, zbog teške materijalne situacije u obitelji, napušta školovanje i posvećuje se poljoprivrednim poslovima.
U danima talijanske okupacije Staroga Grada, koja je uslijedila nakon završetka Prvoga svjetskog rata, Ivan Lučić Lavčević se pridružio borbi protiv talijanske okupacije. Vodili su je hvarski domoljubi, predvođeni grupom ljudi koja je slijedila ideje Oktobarske revolucije. Revolucionarna djelatnost nastavljena je i nakon odlaska Talijana. Osobito je bio aktivan u sportskim i kulturno-umjetničkim društvima. Član SKOJ-a postao je 1922. godine, a 1924., kao jedan od najmlađih na otoku, i član KPJ.
Na prvomajskom zboru, održanom na Rašniku, u Vrbanjskom polju, Lavčević je pred oko 1000 hvarskih pučana održao vatreni govor o povijesnoj ulozi radničke klase. Ni česte policijske premetačine ni hapšenja nisu ga sprječavali u revolucionarnom radu.
Godine 1929. Partija ga je poslala na školovanje u SSSR. U Moskvi je pohađao Komunistički univerzitet nacionalnih manjina Zapada.
Nakon sedam godina boravka u SSSR-u, vratio se u zemlju i 1937. zaposlio u mehaničarskoj radionici u Splitu. Kada je 1939. godine izabran novi PK KPH za Dalmaciju, Ivan Lučić Lavčević je postao njegov član i na toj dužnosti ostao sve do smrti.
Kao uzoran i iskusan partijski rukovodilac, osobito kao izvrstan ilegalni radnik i političar, uživao je veliki autoritet, poštovanje i popularnost kod svojih drugova. Među brojnim aktivnostima iz predratnog razdoblja osobito se istakao uređivanjem ilegalnog partijskog lista Borba radnog naroda, glasila tadašnjeg PK KPH za Dalmaciju.
Nakon kapitulacije Jugoslavije Ivan Lučić Lavčević prelazi u ilegalu i neumorno radi na pripremama za oružanu borbu. Krajem aprila 1941. postavljen je na čelo Vojne komisije pri PK KPH, koja je trebala rukovoditi pripremama za oružane akcije i obukom omladine u rukovanju oružjem. Bio je i član redakcije ilegalnog lista Naš izvještaj, pokrenutog u Splitu krajem juna 1941. godine – jednom riječju, Lavčević je bio jedan od glavnih organizatora ustanka u Dalmaciji.
Dana 6. februara 1942. fašistička policija uhapsila ga je u kući Jakova Bošnjaka, u Klarinoj ulici broj 16, gdje je noćio, zajedno sa A. Jurjevićem Bajom, sekretarom MK KPH. Odmah je sproveden u zatvor, gdje je podvrgnut danonoćnom ispitivanju i strahovitom mučenju. Četrdeset tri dana i noći trajala su mučenja, ali fašisti nisu uspjeli slomiti Lavčevića. Zbog izuzetno teškog zdravstvenog stanja Lavčević je prebačen u zatvorsku bolnicu. Fašisti su ga namjeravali privremeno oporaviti kako bi nastavili s ispitivanjima.
Na inicijativu PK KPH za Dalmaciju, dana 12. februara 1942. pokušali su ga izvući iz bolnice prerušeni borci Mosorskog odreda. Ivan Lučić Lavčević ranjen je u nogu prilikom bijega pa je ponovno uhvaćen i vraćen u zatvor. Isti dan su fašisti uhapsili oko 200 ljudi u neposrednoj blizini bolnice.
U maju 1942. godine, Ivan Lučić Lavčević je zajedno s Radom Končarom i drugovima prebačen u Šibenik na suđenje. Budući da su pripadnici NOP-a uoči suđenja uništili njegov i Jurjevićev dosje, vraćen je u Split. Splitski liječnici, pripadnici NOP-a, uspjeli su pod dijagnozom teške zarazne bolesti prebaciti Lavčevića u novu bolnicu na Firulama. Znajući da se radi o istaknutom partijskom rukovodiocu, fašisti su ga budno čuvali, premda je ležao nepokretan, okovanih ruku i nogu. Uzaludna su bila sva nastojanja PK KPH da ga se zamijeni za talijanske časnike.
U posljednjem pismu upućenom partijskom rukovodstvu Splita, misleći na Partiju, napisao je: »Po cijenu svega, ostajem vjeran našoj svetoj stvari. Za nju ću i u smrt ići mirno i spokojno.«
Na njegov 37. rođendan talijanski fašisti izveli su ga iz bolnice radi navodnog saslušanja u karabinjerskoj kasarni i tamo ubili, pucajući mu u leđa. Po njihovom izvještaju, ubijen je u pokušaju bijega:
»U 18 sati politički zatvorenik Ivan Lučić Lavčević, Nikole, rođen 23. januara 1905. na Hvaru, nastanjen u Splitu, pokušao je pobjeći dok su ga karabinjeri prebacivali u bolničku zatvorsku sobu. Karabinjeri koji su ga sprovodili ispalili su na njega dva metka iz pištolja i ubili ga.
