Kmur vidi sve – Đuro KLADARIN
Kmur vidi sve. On svakog osmatra. On gleda Fcču kao na dlanu. On vidi daleko sve tamo do Jahorine. On vidi i divlju Sutjesku kako se žuri u Drinu. Na vrh Kmura popeo se Švabo i — gleda. Ako se penješ nepažljivo na čuke oko Kmura dobiješ prvi pozdrav iz švapskog bacača ili topa. Odmakneš li se od Kmura i 50 km prema istočnoj Bosni i kad se god okreneš Kmur te gleda.
»VII brigada ima da se prebaci još u toku dana preko rijeke Bistrice i preko ceste Kalinovik — Foča i da postavi osiguranje od Foče« — glasi naređenje. Mi izlazimo iz Zelengore i spuštamo se jednim potokom ka Bistrici. Mi smo posljednji i iza nas sa sviju čuka pjevaju njemački »šarci«. Obruč pete okupatorske ofanzive već je nekoliko puta pukao, ali dok prve jedinice prođu i dok drugi naiđu on se opet zatvara. Pred nama je još jedna jedina opasnost
— cesta Kalinovik — Foča. Silazimo potokom ispod Kmura u selo Rataj.
Oko podne borba postaje sve žešća i žešća. Nijemci silaze s Kmura, tenkovi izbijaju iz Foče cestom na prelaz preko Bistrice. Nijemci idu i s lijeve strane — javljaju krajišnici. Drvarski radnici junački se bore i štite nam lijevi bok.
— Idemo drugovi, moramo izvršiti zadatak. Prikriveno idite i čuvajte se. I TITO će s nama večeras da prođe — govori Nina svojim drugovima. Veseo, pun samopouzdanja skače oko bataljona i bodri svoje drugove.
— Hoćemo druže komandante, držatćeino se, VII brigada uvijek se dobro drži, ali ne bi bilo loše da se i ti malo pripaziš. Kmurvidi svakog — kaže jedan. Tuku mitraljezi sa svih strana grme topovi i bacači, sten ju i teško kloparaju tenkovi i šište sa ceste.
— Evo ih sto im bogova — viče jedan borac. Dvanajest štuka aparata pojavljuju se iza Kmura. Čuju se sirene i već prvi leti pravo među drugove kao da će pasti, zatim drugi, pa treći pa redom svi. Tras___tras … tras … Prašina, dim, plamen.
— Avioni odlaze. Sunce zalazi, pada negdje iza Zelen Gore. Na malom puteljku koji vodi iz sela Rataja za Bistricu leži Nina nepomičan. Dve velike rane na leđima, Nine više nema .. .
… suton u s. Rataju. Netko tiho jeca. To borci VII brigade opraštaju se zauvjek od svog druga komandanta Nine Marakovića.
Napadamo prugu Sarajevo — Višegrad. Nosimo baklju slobode kroz Istočnu Bosnu. Prelazimo čuvenu Jahorinu i idemo za još slavniju Romaniju gdje je nekada Čiča romanijski razbijao njemačke i ustaške horde. Iako smo iscrpljeni dugim marševima borci su
veseli i pričaju sa seljacima o Čiči.
E, drugovi, sve bi bilo dobro, samo da ovi smrdljivi četnici nisu otpočeli borbu protiv partizana. Oni su i Čiču predali Nijemcima. Ne znate vi šta je bio Čiča. Da je Čiča sada živ ne bi vi prelazili preko ovih zgarišta … ne bi ovoliko sela izgorjelo… Čiča bi to bolje napravio. Čim je Čiče nestalo dignu se jedne noći ustaški zlikovci i popale i pokolju sve što je srpsko, a druge opet noći četnici popale i pokolju sve što je muslimansko …
Napadamo željezničku Stanicu Pograb i položaje oko njega koje su Nijemci zaposjeli štiteći prugu. Naš silazak s Jahorine Švabe su osjetile i dovukle pojačanja. Započela je oštra borba. U prvom naletu lomimo Švabe na položajima oko Podgraba i već je nekoliko »šaraca« u našim rukama. Na lijevom krilu njihovog rasporeda jedna grupa uporno se brani i tuče iz mitraljeza. Komandant bataljona Adam Macakanja vadi pištolj, otšarafljuje bombu i polazi k mitraljezu. Bum… tak-tak … Adam Macakanja vraća se sa mitraljezom.
Švabe znadu ratovati. Vrše bočni manevar misleći da će nas napasti s boka. I opet juriš. Bacamo Švabe nazad. Idemo na željezničku stanicu. Bacači tuku. Približavamo se stanici, opet jedan bacač i krv šiknu iz glave druga Adama…
Slava paloga heroja Adama Macakanje.
Nisu samo Metla, Oglavak, Pidriš, Krivudava Čehotina i Rataj vidjeli junake, Milanku, Radu, Jovu Bronzić i Ninu, nisu samo to junaci naše Divizije. Mi imademo stotine junaka. Stotine naših drugova umiralo je sa osmjehom na usnama, ginulo sa uzvicima i pozdravima svojim drugovima, svome ljubljenom komandantu TITU, svojim dragim na Baniji, svojoj junačkoj Partiji koja ih je odgojila i uzdignula u najvećoj ljubavi za svoj narod i njegovu slobodu. Mi ih nikad ne zaboravljamo.
Mi ne zaboravljamo junake braću Španoviće, ne zaboravljamo brzu i divlju Sutjesku, koja je zagrlila preko 30 naših drugova. Ne zaboravljamo drugove koji su dali sve, koji su uzidali svoje kosti i svoju krv u veliku zgradu slobode. Mi se sviju sjećamo! i Jovića i Joke ispod Grmeča, Čikare sa 20 drugova u Jablanici, Borojevića, Očigrije i sviju ostalih u borbama na Pidrišu i Oglavku, Janusa, Sekulića i Trninićs iznad Foče, Ratka i Mirka Celčića koje su zločinačke četničke ruke ubile, sviju sviju se sjećamo. I nikad ih nećemo zaboraviti.
Slava vam dragi drugovi, vječna slava i vječna vam hvala!
Đuro KLADARIN
politkom. VII div.
