Uskraceno jelo – Mišo CUCKOVIĆ
Rano u jutarnjim satima prijeđosmo cestu Foča — Kalinovik. Osjećamo: izvukli smo se iz obruča i nekako nam laknu. No, glad sve više mori, pa se na umor i opasnost više i ne misli samo na hranu.
Nalazimo se u rejonu Miljevine. Tu sam se sastao s Dušanom Vranješem, koji je istog dana sa mnom otišao u borbu. On je intendant. Kaže da je sa ostalima dobio naređenje da po bilo koju cijenu pripreme nešto za hranu. Ovo me oduševljava. Pričam to drugovima. Razmišljam: situacija se poboljšala kad intendanti mogu djelovati. Nekoliko časaka odmora i opet krećemo dalje.
Malo podalje ugledasmo dim — neko reče da se to priprema hrana. Dobijamo naređenje da zauzmemo položaj. Sve je nekako pitomije i put, i šuma; vide se kuće, livade i voćnjaci, ali ne vide se ljudi ni stoka. Sve je nekud otišlo. Na položaju saznajemo da su naše jedinice otišle dalje, a to je značilo da smo zaštitnica.
Komandant bataljona Đuro Mrkšić stara se o rasporedu boraca — poznaje svakog u svom bataljonu. Već su neki saznali da se u zaklonu nedaleko od položaja kuha hrana. Neko reče da već osjeća miris. Iako sam na dužnosti zamjenika komesara bataljona, ne znam tačan zadatak; znam toliko da na položaju moramo biti dok ne stigne naređenje za pokret. Tišinu poremeti njemački »šarac«, dosta preciznom bliskom vatrom tuče naš položaj. Neko tvrdi da se naprijed sa desne strane vide neprijateljeve kolone, a najviše Đuro Grivić — neko mu je dao i dvogled.
Ja tvrdim da su to vjerovatno kolone naših proletera. Kasnije smo se uvjerili da je to neprijatelj. U pravcu vatre onoga »šarca« upućena je naša patrola.
Ona nam javlja da su Nijemci pobjegli čim su pripucali. Zaključujemo da je to bila njemačka patrola u izvidnici, ali i to da neprijatelj nije daleko. Nekoliko boraca popelo se na drveće da osmatra u pravcu neprijatelja. I opet nastade tišina. Naprijed smo isturili
manje dijelove.
Neko je donio suhih krušaka; ubrzo se načulo da ili na jednom mjestu ima podosta. Kruške se dijele, njima tolimo glad. I gle, vrijedni intendanti i kuhari javljaju da je jelo gotovo. Organizira se primanje hrane; jedna je grupa upućena da je primi ostali su na položaju. Uskoro, patrole nam javljaju da se neprijatelj vjerovatno priprema za napad. Opreznost je pojačana; prekida se izdavanje hrane. Samo jedna grupa boraca imala je sreću, nakon toliko dana, da pojede nešto toplog jela.
Neprijatelj je po našem položaju otvorio ubitačnu vatru.Očito, želi zauzeti naš položaj koji dominira. Bijesnimo što nam ne da da pojedemo toliko željenu hranu. Borci se sami dogovaraju kako bi ga najsigurnije potjerali. Jedna grupa Nijemaca primjećena je u voćaru, blizu neke štale. Odmah je tamo upućeno nekoliko boraca. Borba se razvija. Nijemci su oprezni. Naši štede svaki metak — gađa se samo ako je sigurno. Primjećujemo da oko naših kazana padaju mine.
Već su popodnevni sati. S desne i lijeve strane takođe se čuje borba. Dobro razlikujemo kad naši gađaju. Nijemci pomalo napreduju, čekamo da se još približe pa da im onda pružimo odlučujući otpor.
No, stigao je kurir s naređenjem da po dijelovima napustimo položaj. Postepeno obrazujemo kolonu i krećemo za glavninom. Neprijatelj nam je uskratio jelo, ali nije zauzeo naš položaj. Ujutro smo stigli u selo Jabuku. Blizu nekog izvora Nikola Crnojević vješto kolje ovce. Tišina je. Borci se odmaraju i čekaju hranu. Okrijepljeni, mogli smo produljiti preko Jahorine prema pruzi Višegrad — Sarajevo, gdje nas je opet čekala teška borba.
Mišo CUCKOVIĆ
