Miroslav Bukumirović Bukum – Narodni heroj iz Petrovca na Mlavi ( Srbija )

Miroslav Bukumirović Bukum rođen je 4. aprila 1914. godine u selu Šetonje, kod Petrovca na Mlavi. Potiče iz ugledne učiteljske porodice Milića Bukumirovića. Pored Miroslava, njegovi roditelji imali su još četiri ćerke – Srbijanku, Jovanku, Ružicu i Danicu. Pošto se zbog očeve službe, porodice često selila Miroslav je osnovnu školu pohađao u rodnom selu, a gimnaziju u Valjevu. Studije prava započeo je na Pravnom fakultetu u Beogradu, gde se kasnije preselila i njegova porodica.

Miroslav Bukumirović Bukum
Miroslav Bukumirović Bukum

Miroslav Bukumirović Bukum još kao učenik valjevske gimnazije pristupio je omladinskom revolucionarnom pokretu. Po dolasku na Beogradski univerzitet priključio se studentskom revolucionarnom pokretu i aktivno učestvovao u njegovim akcijama – štrajkovima, demonstracijama i dr. Zbog svog angažmana i aktivnosti u studetskom pokretu, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Kao jedan od poverljivih članova KPJ, poveravano mu je da putuje u Pariz, gde se tada nalazio partijski punkt i odtale donosi ilegalne partijske materijale dr.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, Miroslav Bukumirović Bukum je po odluci KPJ ostao u okupiranom Beogradu, gde je učestvovao u organizovanju otpora okupatoru. Zbog svoje aktivnosti bio je izabran za člana Rejonskog komiteta za pet kvart grada Beograd. Bio je učesnik uličnih sabotaža i diverzija u leto 1941. godine. Rukovodio je grupom omladinaca, koja je sakupljala oružje, municiju, sanitetski materijal, odeću, obuću, hranu i druge neophodne stvari, koje su ilegalnim partijskim kanalima slate partizanskim jedinicama na Kosmaju i u drugim delovima Šumadije.

Miroslav Bukumirović Bukum je bio učesnik akcije na Crvenom bregu, u kojoj je zarobljena velika količina ratnog materijala, koji je kasnije, ilegalnim partijskim kanalima, preko Lipovačke šume, prebačen u Kosmajski partizanski odred. Njegov rad u okupiranom Beogradu je bio veoma težak, pogotovo posle velikih policijskih provala u beogradsku partijsku organizaciju u jesen 1941. i proleće 1942. godine. Stalno je morao da motri, da li je pod prismotrom policije. Dva puta je uspeo da izbegne agentima policije i spasi se sigurnog hapšenja – jednom u Trnskoj, a drugi put u Aleksandrovoj ulici (danas Bulevar kralja Aleksandra ).

Posle ova dva pokušaja hapšenja, Miroslavu je bio onemogućen dalji opstanak u okupiranom Beogradu i stoga je maja 1942. godine, pokušao da se, pod drugim imenom, preko Vrnjačke banje i Raške, prebaci u Sandžak, gde je planirao da uspostavi vezu s partizanskim jedinicama i dođe do Vrhovnog štaba NOP i DVJ. Na ovom putu za Sandžak, bio je otkriven i uhapšen u jednom selu u blizini Raške. Tada je sproveden u Beograd, gde je u Upravi grada Beograda, strahovito mučen. Neželeći da oda svoje saborce i partijske veze i skloništa, Miroslav Bukumirović Bukum se prilikom odlaska na saslušanje, u hodniku oteo stražarima, iskočio kroz prozor i izvršio samoubistvo.

Pored Miroslava, u Narodnooslobodilačkoj borbi učestvovale su u njegove sestre – Srbijanka, Jovanka i Ružica. One su bile otkrivene i uhapšene u velikoj policijskoj provali u oktobru 1943. godine. Potom su sve tri bile zatvorene u Banjičkom logoru, gde su Srbijanka i Jovanka streljane, septembra 1944. godine, pred samo zatvaranje logora.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 7. jula 1953. godine, Miroslav Bukumirović Bukum proglašen je za narodnog heroja.