Radoje Dakić – Narodni heroj iz Zabljaka ( Crna Gora )

Radoje Dakić Brko rođen je 27. novembra 1911. godine u selu Mala Crna Gora, na Žabljaku, kod Pljevalja. Posle završene osnovne škole, kao pitomac Srpskog privrednog društva Privrednik od 24. decembra 1926. godine, izučio je mašinbravarski zanat i završio zanatsku školu u Beogradu. Posle toga se zaposlio u livnici „Jug“. Radio je i u Ortopedskom zavodu u Beogradu i nekim drugim preduzećima.

Radoje Dakić
Radoje Dakić

Vrlo rano je prišao radničkom pokretu. Bio je veoma aktivan u sindikalnoj organizaciji metalaca i naročito se zalagao u okupljanju omladine i njenom uključenju u rad sindikata. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1934. godine.

Zbog revolucionarne aktivnosti često je hapšen i zatvaran. Poslije policijske provale u partijsku organizaciju u Beogradu, 1936. godine, uhapšen je i u zatvoru je proveo devet mjeseci. Kasnije je, usljed nedostatka dokaza, pušten i proteran u rodno mjesto.

Godine 1937. se vratio u Beograd i radio u preduzećuima „Rogožarski“ i „Ikarus“. Pred izbore 1938. godine ponovo je proteran u rodno mjesto. Iduće godine se vraća u Beograd, ali ponovo biva uhapšen i izveden pred Državni sud za zaštitu države, koji ga osloboađa, usljed nedostatka dokaza.

U to vrjeme Radoje Dakić je bio politički sekretar Mesnog komiteta KPJ u Beogradu. Kao partijski rukovodilac učestvovao je u organizovanju mnogih štrajkova. Godine 1940. organizovao je veliki štrajk radnika aero-nautičke industrije, zbog čega je uhapšen. Posle kraćeg zadržavanja u zatvoru, pušten je, ali je usljed policijske provale u partijsku organizaciju ponovo uhapšen. U zatvoru je ostao sve do aprila 1941. godine.

Posle kapitulacije i okupacije Kraljevine Jugoslavije, odlazi u Crnu Goru, gde postaje član Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku i aktivno učestvuje u pripremama ustanka. Oktobra 1941. godine izabran je za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Nikšić. Kao delegat nikšićkog sreza učestvovao je na Ostroškoj skupštini održanoj 8. februara 1942. godine u manastiru Ostrog.

Tokom 1942. godine Radoje Dakić postavljen je za sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku. Godine 1944. postavljen je za političkog komesara Drugog udarnog korpusa.

Poslije oslobođenja Beograda, učestvovao je na Osnivačkoj zemaljskoj konferenciji sindikata, na kojoj je izabran za sekretara Centralnog odbora Jedinstvenih sindikata Jugoslavije.

Krajem 1945. godine otišao je na lečenje u Moskvu, gde je i umro 13. januara 1946. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.

Za narodnog heroja Radoje Dakić proglašen je 12. jula 1949.