Stevan Korica LOLA – Narodni heroj iz Gospica (Hrvatska)
Stevan Korica LOLA rođen je 6. marta 1916. godine u Mogoriću, opština Gospić, Hrvatska. Kao sin siromašnih zemljoradnika nije mogao da završi ni osnovnu školu u selu već samo
jedan razred. U 15-toj godini bio je prisiljen da napusti selo i krene u svijet u potragu za poslom i hljebom. Radio je razne fizičke poslove po mnogim mjestima u
Jugoslaviji; najviše se zadržavao u Beogradu, gdje ga je zatekla kapitulacija Jugoslovenske vojske.
Iz porušenog i bombardovanog Beograda vratio se kući u Mogorić. Odazivajući se
pozivu KPJ za oružani ustanak, stupa u seosku Mogorićku četu, koja je ušla u sastav 1. bataljona 1. ličkog NOP odreda »Velebit«. A kad je od probranih boraca iz pomenutog odreda 17. novembra 1941. formirana Jurišna četa, i Lola se nalazio u njenom stroju, i to u početku kao jedini njen puškomitraljezac.
Svojom neobičnom hrabrošću i smjelošću isticao se u svakoj borbi koju je vodila njegova četa, tako da je brzo postao poznat u čitavoj Lici kao junak.Svoj puškomitraljez Lola je besprekorno održavao u ispravnom stanju,tako da je u svako doba bio spreman za dejstvo.
U napadu na Talijane u Ploči, zatim na željezničku stanicu Raduč, a naročito prilikom odbijanja napada na selo Raduč januara 1942. Stevan Korica — LOLA se ističe svojom odlučnošću i borbenošću. S istom energijom bori se i protiv četnika na području Metka. Vatra iz njegovog puškomitraljeza oslonac je čitave odbrane Jurišne čete i drugih jedinica na Pločanskom klancu koje su u drugoj polovini marta 1942. sprečavale prodor jakih talijanskih jedinica iz Ličkog polja ka Udbini.
A prilikom odbijanja napada talijanskih snaga iz Udbine na selo Srednju Goru, 4. IV iste godine, Lolin puškomitraljez nanio im je najviše gubitaka.
Pet dana kasnije, kad je Jurišna četa napala talijanski logor u Tušicama, njegov puškomitraljez je preciznom i ubitačnom vatrom unosio paniku među talijanske vojnike i veliki broj ih pokosio.
Posebno se istakao 12. aprila 1942, kada su njegova četa i dijelovi 1. ličkog NOP odreda »Velebit« odbili napad veoma jakih talijanskih snaga na njegovo rodno selo Mogorić. Uprkos snažnoj artiljerijskoj i minobacačkoj vatri, Stevan Korica LOLA je sa svog vatrenog položaja neustrašivo tukao talijanske vojnike, nanoseći im velike gubitke, rešen da samo preko njega mrtvog mogu preći rijeku Jadovu i upasti u selo. A kad su partizanske jedinice prešle u protivnapad još upornije i odlučnije ih je tukao, goneći ih daleko od sela.
Početkom juna 1942. kada su ličke partizanske jedinice vodile oštre borbe kod Plitvičkih jezera sa talijanskim i ustaškim snagama, Lolina četa, sada u sastavu bataljona »Pekiša Vuksan«, postavila je zasjedu kod sela Jezerca i iznenadnim napadom nanijela velike gubitke ustaškom bataljonu koji je tuda naišao.
Međutim, pošto su se sredile, ustaše su prešli u protivnapad,i kako su bile brojno nadmoćniji primorali su četu na povlačenje. Stevan Korica LOLA je svojim puškomitraljezom štitio njeno povlačenje — i tom prilikom 6. aprila 1942, sa još pet drugova poginuo. Prije toga bio je ranjen na sedam mjesta, ali nije htio da napusti položaj. Za svoje drugove dao je najdragocjenije — život, i na taj način omogućio im da se izvuku iz borbe bez većih gubitaka.
Za narodnog heroja Stevan Korica LOLA proglašen je 27. novembra 1953. godine.
