Topovi iz Bjelnika – Pero VUJAKLIJA
Smjestili smo se u seljačke bajte u Jošavici. Neprijatelj je ispred nas, dolje u selima Bijelnika i Blinji. Bili smo na oprezu — organizirano je dežurstvo na položajima, na kojima su se čete naizmjenično smjenjivale. Zima je jaka, snijeg je tog dana gusto vijao, pa su se čete smjenjivale svaki sat. Osjećali smo da se nešto ozbiljno sprema, no nismo znali što. Sa zadatkom još nismo bili upoznati. Tog dana kad smo došli na ove položaje nismo cijeli dan ništa jeli. Mještani nisu imali hrane ni za sebe, a mi nismo ništa ni tražili — znali smo da je i to dio teškoća koje se moraju podnijeti.
Konačno je pala noć, a uskoro i komanda: »Pokret!« Tek kad smo izašli iz Jošavice, komandir 3. čete, Đuro Raketić, saopćio nam je da imamo zadatak da napadnemo neprijateljsku jedinicu u Bijelniku. Iako smo išli nizbrdicom, teško smo se probijali — zapravo, ronili smo kroz duboki snijeg. Kada smo se već približili selu, osula se po nama iznenadna i jaka vatra sa jedne uzvišice desno od naše kolone. Očigledno, neprijatelj se obezbijedio jakom predstražom koja nas je primijetila. Komandant bataljona, Živko Bronzić, odmah je izdao kratku i jasnu zapovjed, koju smo svi čuli:
»Na desno! U strijelce! Naprijed!«
I mi smo svi, pod komandom Stanka Kralja, vodnika i desetara Đure Vujaklije krenuli prema neprijatelju, otvorivši jaku vatru. Na slijedeću komandu: »Juriš!« jednovremeno i energično smo krenuli na neprijatelja, koji se žilavo branio.
U jurišu umalo nam se čete nisu izmiješale. Imali smo i gubitaka. Jedan borac 1. čete aktivirao je ručnu bombu s namjerom da je baci na neprijateljskog puškomitraljesca koji je, s vrlo pogodnog položaja, kosio po našem streljačkom stroju.
U momentu dok je zamahnuo, pogodio ga je neprijateljski metak u uzdignutu ruku, bomba je ispala, eksplodirala i ubila ga. Još žešće smo jurnuli na ovu predstražu, koja je bila naoružana s nekoliko »šaraca«, potukli je i odmah nastavili prema selu gdje smo napali glavninu.Naše nastupanje neprijatelj je pokušao da zaustavi ili bar uspori jakom artiljerijskom vatrom. Dok su oko nas eksplodirale granate, zamjenik komandanta bataljona, Ilija Španović izdao je naređenje našem desetaru da desetina juriša na vatreni položaj baterije koja nas je tukla.
Izdvojili smo se iz sastava čete i krenuli prema bateriji koja se nalazila na ivici jedne šume iznad sela. Kretanje nam je usporavao dubok snijeg kroz koji smo se teško probijali. Kad smo već prišli bateriji na blisko odstojanje, neprijatelj je otvorio na nas direktnu vatru.
No, ni ovo nas nije zadržalo: jurnuli smo i uskoroje otpočeo konačan obračun s posadom topova, kao i s manjim dijelovima pješadije koji su osiguravali vatreni položaj baterije. Dok smo lomili ovaj otpor, posada je pokušala da uništi oruđa jer je vidjela da će topovi pasti u naše ruke. Jedan top je i uništen, a druga dva smo zaplijenili neoštećena.
Uhvatili smo i teške vučne konje (tzv. belgijance) iz zaprega, koji su se nalazili u neposrednoj blizini vatrenog položaja. Odmah smo ih zapregli da bi izvukli ona dva ispravna topa, »pakovca«, no konji se nisu htjeli pokrenuti. Da ih neprijatelj više ne bi koristio, poubijali smo ih, a zatim na rukama, uz najveće napore izgurali oruđa uzbrdo po velikom snijegu.
Nakon što smo topove dogurali u Jošavicu još smo se nekoliko puta vraćali po artiljerijsku municiju, rapove i ostali plijen. Ovo izvlačenje trajalo je do duboko u noć, za koje su vrijeme naše jedinice nastavile da napadaju na neprijatelja u Bijelniku. U toku
akcije na bateriju jedan borac je poginuo, a jedan lako ranjen.
/Stanko Kralj je rodom iz Glinskog Trtnika, a Đuro Vujaklija iz Starog Sela (kod Petrinje)./
Pero VUJAKLIJA
Slika: Dalekometna artiljerija.4. armije u Lici aprila 1945. godine
