Na grobu partizana – Drago Ivanišević
Ponjave tišine kršem, gdje se krik tvoj orlio
i stopa čekićala,
ponjave tišine bez sunca i mjeseca za tebe.
Samo grumenje crnice, u kojoj je srce tvoje,
sva snaga vatrena,
ljubav,
što se u ljubav pretvorila,
u smilje i kadulju.
Smilje i kadulja razgovor
u samoći dana u samoći noći,
bez kraja.
Ne berem smilje ni kadulju,
već stiskam pest.
Nokti su mi krvavi.
Dižem krvav dlan,
tu zastavu na kopljači moje ruke
nad smilje i kadulju.
I tužan sam i radostan.
Drago Ivanišević (Trst, 10. februara 1907. – Zagreb, 1. jula 1981.) pesnik, prevodilac, urednik i slikar, pozorišni radnik. Maturirao u Splitu 1926., a diplomirao francuski jezik, jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1930. g. … U Parizu boravi povremeno od 1926. te neprekidno od 1936. – 1938. Gimnazijski je profesor u Zagrebu i Karlovcu, zatim dramaturg HNK-a u Zagrebu 1939. – 1941. Za vreme Drugog svetskog rata direktor je Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, voditelj partizanske glumačke škole u Glini i ravnatelj drame Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske.
Izvor:Slike partizana
