Operacija Paula / 1-20.jula 1943. godine

Operacija Paula je bila velika ofanziva Vermahta i snaga NDH protiv partizana u Slavoniji. Za operaciju “Paula” su dvije njemačke divizije povučene sa istočnog fronta. Počela je 1. jula i trajala do 20. jula 1943. godine.

Za vrijeme dvadesetodnevne ofanzive spaljeno je 16 sela, cjelokupna infrastruktura 1. korpusa, sjedište Oblasnog narodnog odbora na Ljutoču, Partizanska bolnica broj 2, Oficirska škola na Psunju.

Borci 12.slavonske brigade
Borci 12.slavonske brigade

Nakon sloma ofanzive »Braun« u Slavoniji, Nijemci su izvršili analizu, u kojoj su istakli da su borbena dejstva njihovih i ustaških snaga u Slavoniji zadnji mjesec pokazala da nije moguće potpuno uništiti partizanske jedinice snagama koje im stoje na raspolaganju. Liters konstatuje da se situacija u Slavoniji pogoršala i postala još opasnija. Ocijenjeno je da je potrebno dovesti nove snage. Prema procjeni generala Litersa, partizanske snage u Slavoniji uspjele su da brojno ojačaju i prošire oslobođenu teritoriju na kojoj suvereno vladaju. Te snage neprekidno ruše glavnu željezničku prugu Beograd – Zagreb, ometaju saobraćaj njemačkih trupa u pravcu jugoistoka i ozbiljno ugrožavaju snabdijevanje i manevar njemačke 2. oklopne armije i izvlačenje boksita iz doline Neretve.

Radi obezbjeđenja glavne željezničke pruge Zagreb – Beograd kroz Slavoniju, Liters pod hitno predlaže novu dvadesetodnevnu operaciju »Paula« u Slavoniji, u kojoj će učestvovati dvije njemačke divizije povučene sa istočnog fronta. Ova operacija bila je u skladu sa operativnim planovima njemačke Vrhovne komande koja je očekivala iskrcavanje savezničkih trupa na jadranskoj obali. Zbog toga je u Slavoniji trebalo uništiti partizanske snage jer su predstavljale opasnost za glavnu željezničku prugu i manevar njemačkih snaga.

Dok se 12. slavonska brigada nalazila u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Slavoniji je bjesnela neprijateljeva ofanziva pod nazivom »Paula«. U operaciji su učestvovale jake neprijateljeve snage: dvije njemačke divizije (oklopna i motorizovana) i 1. gorska divizija, potpomognuta većim brojem tenkova i aviona. Štab 1. korpusa NOVJ je o početku ofanzive bio pravovremeno obavješten. Odlučeno je da 28. slavonska divizija sa dvije brigade i Štabom Korpusa napusti Slavoniju i pređu preko Save u Baniju. U Slavoniji je ostala 18. i 21. brigada i šest partizanskih odreda koji su doslovno primjenili partizansku taktiku ratovanja. Povukli se u brda na pošumljene visove Psunja, Papuka, Krndije i Dilja, koristeći se pokretom kao osnovnim vidom manevra.

Najteže borbe sa neprijateljevim snagama vodila je 18. brigada na Bilo-gori i kod Miokovićeva kada se pod dramatičnim okolnostima probila iz okruženja i prebacila na Papuk. Nastupajući komunikacijama Pakrac – Bučje – Zvečevo – Voćin – Slatinski Drenovac – Orahovica i Daruvar – Miokovićevo – Voćin, osovinske snage uspjele su da pročešljaju čitavu Slavoniju, pa čak i Psunj, Papuk i Ravnu Goru. Njemački teški tenkovi stigli su i do najudaljenijih planinskih sela: Gornji Borki, Zaile i Amatovaca.

Slično kao i ofanziva »Braun«, i operacija »Paula« završila se neuspjehom, jer su partizanske snage, povlačenjem na planinske visove uz vješto manevrisanje, izbjegle neprijateljev udar i sačuvale živu silu. Iz ofanzive slavonske jedinice izašle su ojačane, preuzele inicijativu i razvile svoja operativna i taktička dejstva napadima na glavnu željezničku prugu Zagreb – Beograd, i neprijateljeva uporišta u Malim i Velikim Bastajima, Miokovićevu, Čačincima i Pakracu.