Vojnik i cvijet – Vladimir Čerkez

Nad rovom jutro – oblaci kišu nose.
U rovu, preko noći, ljubica procvala.
Spazio je vojnik i sjetio se:
Na rastanku mu seja
Cvijeće dala.

Kao da mu stiže pismo ili slika
Tako ga ganu ljubica ova.
O, prostrana je duša vojnika
Od rodnog praga
Do rova.

I ubra vojnik taj cvijet mali
Što kao metak ljuto rani,
Rastužiše ga proljećni dani,
Vidici u dim zavijani
I frontovi od krvi p`jani.

Od baruta mu tamne ruke,
Od vjetra suhe usne i lice,
Ne skrhaše ga bitke i muke,
Ali ga ganu cvijet ljubičice.

Vojnik je naš čvrstog kova:
Ni smrtno ranjen ne pušta krika.
Prostrana je duša vojnika
Od rodnog praga
Do rova.

Vladimir Čerkez, rođen u Sarajevu 26. novembra 1923. – 9. novembra 1990. Pesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za decu. Školovao se u Mostaru i Sarajevu. Od 1941. do 1942. bio je logoraš u Jasenovcu i Staroj Gradiški potom partizan i instruktor u agit-propu u više partizanskih odreda. U Sarajevu uređivao list Oslobođenje, časopise Zoru i Život.