Napad na Livno / 4. do 7. augusta 1942.g.
Nakon neuspjeha u napadu na Bugojno i Donji Vakuf Vrhovni štab NOP nije odustao od
realizacije prvobitnog plana koji je predviđao prodor skupine brigada i NOP odreda u Bosansku krajinu, a glede objedinjavanja bojnih djelovanja svih postrojbi NOP na tom području. Naime, vojnički gledano to je i bilo za očekivati, jer osloncem na područje omeđeno Gornji Vakuf – Prozor – Vukovsko, a kojim je grupa partizanskih brigada uspješno ovladala, stvoreni su povoljni taktički uvjeti za daljnja bojna djelovanja.
Dakako, na tom području, tačnije zapadno i jugozapadno od komunikacije Kupres – Livno, bojno djeluju dalmatinske i krajiške partizanske jedinice.
Tako su već 20. maja 1942. postrojbe 3. i 5. krajiškog odreda zauzele Glamoč i ovladale Glamočkim poljem, 27. maja 1. krajiška brigada zauzela je Ključ i uz bojno sudjelovanje s 1. krajiškim odredom produžila ofenzivna djelovanja dolinom rijeke Sane.
Pored ovakvih uspjeha, VS NOP donosi odluku o usmjerenju skupine partizanskih brigada na smjer Prozor – Šujica – Livno, istodobno osiguravajući dijelom postrojbi ove brigade u gornjim tokovima rijeka Vrbasa i Rame, a s ciljem ovladavanja prostora Šujica – Tomislavgrad – Livno, a potom i zauzimanjem Kupresa, što bi napokon rezultiralo uskladbom bojnih djelovanja skupine partizanskih brigada s partizanskim odredima iz Dalmacije i Bosanske krajine, te ostvarenje krajnjeg cilja ofenzivnog djelovanja na sjever i sjeverozapad. Sukladno tom
planu 1. i 3. proleterska brigada dobivaju zadaću da zauzmu Šujicu i Tomislavgrad, a potom uz bojno sudjelovanje s dalmatinskim i krajiškim partizanskim odredima napadnu i zauzmu Livno. Nadalje, 2. proleterska brigada dobila je zadaću izvršiti pritisak na Kupres, a 4. proleterska brigada, ojačana s konjičkom (iz Konjica) bojnom i prozorskom (iz Prozora) satnijom, trebala je osigurati i zatvoriti smjer Bugojno – Gornji Vakuf i Jablanica – Prozor. Krajem mjeseca srpnja 1. i 3. proleterska brigada razbile su protivničke posade u Šujici i Tomislavgradu, te spriječile protunapad ustaških postrojbi iz smjera Kupresa.
Talijanske postrojbe pokušale su iz smjera Sinja prodrijeti u Livno, ali su ih kod Proloških Draga napale partizanske postrojbe 4. operativne zone i prisilile ih na uzmak natrag u Sinj. Početkom mjeseca kolovoza garnizon u Livnu koji je brojio oko 900 vojnika ostao je potpuno sam i izoliran partizanskim jedinicama.
Napad na Livno
Obrana Livna (prikazana shemom na Athumanunhovoj sličici) organizirana je od slijedećih postrojbi: 2. pješačka bojna 14. domobranske pješačke pukovnije, 2. satnija 20. ustaške bojne, dio 18. satnije iz sastava 13. domobranske pješačke pukovnije, žandari i pripadnici ustaške vojnice (policija), te 15 njemačkih vojnika. Sveukupno to je po Athumanunhu
negdje oko 900 vojnika.
Obrana Livna organizirana je i oslanjala se na vanjske utvrde (OT) između kojih su postojali veliki međuprostori. Athumanunh će pobrojati i te OT: Zastinje, Efrem-kula, Veis-kula, tvornica cementa, samostan Gorica, stočna stanica, žandarmerijska postaja i Rasadnik. Samim rubom grada protezao se rov ispred kojeg je bila postavljena jednoredna žičana ograda, a neke zgrade u Livnu bile su pripremljene za obranu. Sukladno zamisli VS NOP izrađen je Plan napada koji je predviđao kružne noćne napade i brze prodore u grad bez ikakvih zadržavanja oko OT na vanjskoj crti obrane. Istodobno dok je trebao trajati napad na grad, dio partizanskih postrojbi trebao je spriječiti intervencije okolnih protivničkih garnizona.
Tako su za provedbu napada određene 1. i 3. proleterska brigada, partizanska bojna iz sastava 4. OZ i dio 5. krajiškog partizanskog odreda, a te postrojbe ustrojene su u tri napadne kolone sa slijedećim zadaćama: – sjeverna napadna kolona (3. proleterska brigada bez 2. bojne) trebala je provesti napad smjerom Švabino polje – Bašajkovac, te zauzeti OT Efrem i Veis-kulu, a potom prodrijeti u grad Livno; – jugoistočna napadna kolona (1. proleterska brigada ojačana partizanskom bataljonom iz sastava 4. OZ) trebala je provesti napad iz smjera istoka i juga i zauzeti OT tvornica cementa, samostan Gorica, stočna i žandarmerijska postaja, te brzim prodorom kroz iste prodrijeti u grad; – zapadna napadna kolona (5. krajiški partizanski odred) trebao je provesti napad smjerom Priluka – Livno. Napad je istodobno trebao početi nadnevka 4. kolovoza u 2030, a smjerove prema Bosanskom
Grahovu, Sinju i Aržanu zapriječile su postrojbe 4. OZ, dok je 2. bataljon 3. proleterske brigade zauzela obrambene položaje prema Kupresu. Napadu su prethodile izuzetno temeljite priprave koje su se ogledale u zapovjednim izvidima i preciziranjima zadaće na samom terenu. Postrojbe su privučene bliže objektima napada, a ustrojene su i skupine za uništavanje OT. U određeni trenutak sve su postrojbe istodobno krenule u napad, ali su naišle na odlučan i snažan otpor branitelja grada.
Prvi napad je propao, ali kada je 2. bojna 1. proleterske brigade, vješto rabeći zaštitu mraka i slabosti u sustavu obrane, prodrla u grad i zarobila zapovjednika garnizona, protivnička se obrana narušila i potom raspala. Taj trenutak u slabosti i kolebanju branitelja izazvan zarobljavanjem zapovjednika obrane opet su vješto iskoristile i druge partizanske postrojbe, pa je do podneva 5. augusta grad Livno zauzet, osim jedne utvrđene zgrade (Mitrovića) u kojoj se utvrdilo 120 ustaša i 15 njemačkih vojnika koji su pružili žilav otpor sve do 7. kolovoza kada su ih partizani, direktnim pogodcima iz topa, primorali na predaju. Zauzećem Livna stvoreni su povoljni taktički uvjeti za postrojbe NOP, jer su sada bila povezana bojna djelovanja skupine partizanskih brigada s ostalim partizanskim odredima na tom području, a u međuvremenu u područje Prozora probila se i 5. proleterska brigada s Hercegovačkim partizanskim odredom koji su pod pritiskom protivnika morali napustiti područje Zelengore. Kasnije će se, točnije 10. augusta, od Hercegovačkog partizanskog odreda i Konjičke partizanske bojne ustrojiti 10. hercegovačka brigada.
