Priča o prekinutoj ljubavi narodnog heroja iz Tuzle – Enver Siljak i Frida Laufer

 

Kao podsjećanje na ovo dvoje hrabrih ljudi koji su se voljeli u okrutno vrijeme i umrli na početku svoje mladosti, donosimo priču o njihovoj nesputanoj ljubavi i herojskoj smrti

Ove sedmice u Tuzli je završeno snimanje spota za novu pjesmu Halida Bešlića ‘Jel ti žao što se rastajemo’, inspirisanom velikom ljubavnom pričom tuzlanskih revolucionara Envera Šiljka i Fride Laufer, čija tragedija čini okosnicu novog romana Jasmina Imamovića “Slana zemlja”

Kao podsjećanje na ovo dvoje hrabrih ljudi koji su se voljeli u okrutno vrijeme i umrli na početku svoje mladosti, donosimo priču o njihovoj nesputanoj ljubavi i herojskoj smrti…

Enver Šiljak rodio se 1919., a Frida Laufer 1920. godine. Oboje su živjeli samo dvadeset dvije godine. On do 1941., a ona do 1942. godine. U to vrijeme i mlada Jevrejka Frida Laufer bila je članica ilegalnog pokreta otpora u Tuzli. Oboje su bili na prvoj potjernici koju su fašisti raspisali za istaknutim antifašistima Tuzle.

Enver Siljak i Frida
Enver Siljak i Frida Laufer

Od 4. 7. 1941. godine njihova imena su, zajedno sa imenima Ivana Markovića – Irca, Pašage Mandžića, Cvijetina Mijatovića i drugih, na potjernici objavljenoj od strane fašističkog režima. Rukovodstvo NOP-a Tuzle, na osnovu odluke o ustanku od 4. jula 1941. donijelo je, 17. jula, odluku o odlasku u okolinu Tuzle, radi formiranja partizanskih jedinica za oružanu borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. Tom prilikom dogovoreno je da Frida Laufer ne ide u partizane, nego da nastavi sa ilegalnim radom u Doboju.

Drugovi iz rukovodstva antifašističkog pokreta razumjeli su želju Envera Šiljka da svoju djevojku Fridu Laufer, sutradan, 18. jula, lično doprati do Doboja i da se nakon toga pridruži partizanima na Majevici. Enver Šiljak i Frida Laufer proveli su noć u skrovištu na Drežniku. U rano jutro 18. 7. 1941. fašisti su ih zarobili.

Njih dvoje, Rudolfa Vikića i Memu Suljetovića, izdao je Ivica Zlović. Svi zajedno su saslušavani i mučeni u zatvoru ¨Štok¨. Bez obzira na strašnu torturu, nikoga nisu odali.

Odbili su i posljednju ponudu da progovore, saopšte imena svojih saboraca i prežive. Zato su fašisti Fridu Laufer 18. 8. iz Tuzle odveli u logor u Krušćicu, pa u sabirni logor u Gospiću, a zatim u logor Lobograd kod Zagreba. Iz Lobograda je, zajedno sa tek rođenim djetetom, deportirana u Jasenovac.

U konc logoru je Frida Laufer rodila Enverovo dijete. Na popisu žrtava iz Jasenovca imena su i Fride Laufer, kćeri Jozefa, i njenog i Enverovog djeteta. U formularu je u rubrici prezime navedeno: Šiljak, u rubrici ime oca: Enver. U rubrici u koju se upisuje ime, zapisano je: dijete.

Frida Laufer je sestri iz konc logora poslala dvije dopisnice. U posljednjoj dopisnici, od 9. maja 1942. godine, ona pita: Znate li nešto za mog dečka? Dakle, sve do svoje i smrti svoga djeteta, Frida Laufer nije znala da je otac njenog djeteta, Enver Šiljak, ubijen nekoliko mjeseci prije.

Enver Šiljak u Tuzlu je došao 1939., zaposlio se kao službenik u Fabrici soli Tuzla, gdje je radila i Frida Laufer. Enver Šiljak bio je student prava, profesionalni muzičar i šef SKOJ-a za sjeveroistočnu Bosnu. On i Frida postali su poznati tuzlanski zaljubljeni par, čiji su brak onemogućili okupacija i fašistički progon.

Enveru Šiljku, Rudolfu Vikiću i Memi Suljetoviću, sudio je prijeki ustaški sud u Tuzli. Enver je stalno poricao krivicu Rudolfa Vikića i Meme Suljetovića, a isticao svoju. Sa gnušanjem je odbijao svaku ponudu da oda bilo koga od svojih drugova i tako preživi.

Ustaški sud je Envera Šiljka, Rudolfa Vikića i Memu Suljetovića 5. 9. 1941. osudio na smrt. Fašisti su presudu izvršili istog dana!

Dok su, u lance vezanog Envera, ustaše kroz hodnike zatvora vodile na strijeljanje, on je svojoj Fridi glasno pjevao pjesmu ¨Jel ti žao što se rastajemo¨.

Na javnom strijeljanju, u krugu zatvora, Enver, Rudolf i Memo su pjevali “Internacionalu”. Sva trojica držala su se hrabrije i ponosnije od njihovih ubica. Čitav grad bio je šokiran brutalnošću ustaške vlasti koja je tri mladića istoga dana osudila, javno smaknula i odvezla na groblje u konjskoj zaprezi za odvoz smeća, samo zato sto su bili protiv Hitlera.

Enver Šiljak je poslije rata proglašen narodnim herojem.

Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović je 2010. godine, u čast Fride Laufer i Envera Šiljka, jednom mostu u zapadnom dijelu grada dao njihovo ime. Odmah nakon otvaranja ovog, tada novoizgrađenog mosta, mladi su počeli zaključavati katance za ogradu mosta i ključeve bacati u Jalu.