Ubijen narodni heroj Ivan Lučić Lavčević – 23.12 1942 – YU KALENDAR
Na danasnji dan
23.12.1942
Ubijen narodni heroj Ivan Lučić Lavčević
Narodni heroj Ivan Lučić Lavčević rodio se 23. decembra 1905. u Starom Gradu na otoku Hvaru, u seljačkoj obitelji. Nakon završene osnovne škole počinje pohađati dominikansku gimnaziju u rodnom gradu, ali poslije petog razreda, zbog teške materijalne situacije u obitelji, napušta školovanje i posvećuje se poljoprivrednim poslovima.
U danima talijanske okupacije Staroga Grada, koja je uslijedila nakon završetka Prvoga svjetskog rata, Lavčević se pridružio borbi protiv talijanske okupacije. Vodili su je hvarski domoljubi, predvođeni grupom ljudi koja je slijedila ideje Oktobarske revolucije. Revolucionarna djelatnost nastavljena je i nakon odlaska Talijana. Osobito je bio aktivan u sportskim i kulturno-umjetničkim društvima. Član SKOJ-a postao je 1922. godine, a 1924., kao jedan od najmlađih na otoku, i član KPJ.
Na prvomajskom zboru, održanom na Rašniku, u Vrbanjskom polju, Lavčević je pred oko 1000 hvarskih pučana održao vatreni govor o povijesnoj ulozi radničke klase. Ni česte policijske premetačine ni hapšenja nisu ga sprječavali u revolucionarnom radu.
Godine 1929. Partija ga je poslala na školovanje u SSSR. U Moskvi je pohađao Komunistički univerzitet nacionalnih manjina Zapada. Po svojoj želji, radio je u tvornici u Rostovu, kao mehaničar i partijski radnik.
Na rodni otok vratio se ilegalno 1936. godine, ali je odmah uhićen i podvrgnut saslušanjima. Zahvaljujući njegovom držanju i utjecaju Partije među mještanima, policija ga je pustila. Nakon toga se zaposlio u mehaničarskoj radionici u Splitu. Kada je 1939. godine izabran novi PK KPH za Dalmaciju, Lavčević je postao njegov član i na toj dužnosti ostao sve do smrti.
Kao uzoran i iskusan partijski rukovodilac, osobito kao izvrstan ilegalni radnik i političar, uživao je veliki autoritet, poštovanje i popularnost kod svojih drugova. Među brojnim aktivnostima iz predratnog razdoblja osobito se istakao uređivanjem ilegalnog partijskog lista Borba radnog naroda, glasila tadašnjeg PK KPH za Dalmaciju.
Nakon kapitulacije Jugoslavije Lavčević prelazi u ilegalu i neumorno radi na pripremama za oružanu borbu. Krajem aprila 1941. postavljen je na čelo Vojne komisije pri PK KPH, koja je trebala rukovoditi pripremama za oružane akcije i obukom omladine u rukovanju oružjem. Sudjelovao je u organiziranju prvih partizanskih odreda i izvođenju borbenih akcija u Splitu.
Zbog stalnih represija okupatora, često je mijenjao ilegalne stanove, naročito poslije uhićenja sekretara Centralnog komiteta KPH, Rade Končara.Bio je i član redakcije ilegalnog lista Naš izvještaj, pokrenutog u Splitu krajem juna 1941. godine – jednom riječju, Lavčević je bio jedan od glavnih organizatora ustanka u Dalmaciji.
Dana 6. februara 1942. fašistička policija uhapsila ga je u kući Jakova Bošnjaka, u Klarinoj ulici broj 16, gdje je noćio, zajedno sa A. Jurjevićem Bajom, sekretarom MK KPH. Odmah je sproveden u zatvor, gdje je podvrgnut danonoćnom ispitivanju i strahovitom mučenju. Četrdeset tri dana i noći trajala su mučenja, ali fašisti nisu uspjeli slomiti Lavčevića. Zbog izuzetno teškog zdravstvenog stanja Lavčević je prebačen u zatvorsku bolnicu.
Fašisti su ga namjeravali privremeno oporaviti kako bi nastavili s ispitivanjima. Na inicijativu PK KPH za Dalmaciju, dana 12. februara 1942. pokušali su ga izvući iz bolnice prerušeni borci Mosorskog odreda. Ranjen je u nogu prilikom bijega pa je ponovno uhvaćen i vraćen u zatvor. Isti dan su fašisti uhapsili oko 200 ljudi u neposrednoj blizini bolnice.
U maju 1942. godine, Narodni heroj Ivan Lučić Lavčević je zajedno s Radom Končarom i drugovima prebačen u Šibenik na suđenje. Budući da su pripadnici NOP-a uoči suđenja uništili njegov i Jurjevićev dosje, vraćen je u Split. Splitski liječnici, pripadnici NOP-a, uspjeli su pod dijagnozom teške zarazne bolesti prebaciti Lavčevića u novu bolnicu na Firulama. Znajući da se radi o istaknutom partijskom rukovodiocu, fašisti su ga budno čuvali, premda je ležao nepokretan, okovanih ruku i nogu. Uzaludna su bila sva nastojanja PK KPH da ga se zamijeni za talijanske časnike.
U posljednjem pismu upućenom partijskom rukovodstvu Splita, misleći na Partiju, napisao je: »Po cijenu svega, ostajem vjeran našoj svetoj stvari. Za nju ću i u smrt ići mirno i spokojno.«
Na njegov 37. rođendan talijanski fašisti izveli su ga iz bolnice radi navodnog saslušanja u karabinjerskoj kasarni i tamo ubili, pucajući mu u leđa. Po njihovom izvještaju, ubijen je u pokušaju bijega: »U 18 sati politički zatvorenik Ivan Lučić, Nikole, rođen 23. decembra 1905. nastanjen u Splitu, pokušao je pobjeći dok su ga karabinjeri prebacivali u bolničku zatvorsku sobu. Karabinjeri koji su ga sprovodili ispalili su na njega dva metka iz pištolja i ubili ga«. izvještaj Prefekture u Splitu od 24. prosinca Guvernatoratu Dalmacije.
Odlukom predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, 5. decebra 1944. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske proglašen je za narodnog heroja.
Godine 1948. utemeljena je splitska građevinska tvrtka koja nosi njegovo ime. Godine 1959. godine povodom 40. obljetnice KPJ, SKOJ-a i revolucionarnih sindikata, u parku na šetalištu Bačvice u Splitu, otkriveno mu je poprsje, rad akademskog kipara Mirka Ostoje.
U njegovom rodnom Starom Gradu također stoji bista ovog narodnog heroja, a nekoć se i Vinarija zvala njegovim imenom.
Izvor: Ratna kronika Splita
