Pazinske odluke
Proglas “Istarski narode!” o priključenju Hrvatskoj iz septembra 1943. Govori se: “U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalni svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.”
Proglas “Istarski narode!” o priključenju Hrvatskoj iz septembra 1943. Govori se: “U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalni svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.”
Pazinske odluke ili Rujanske odluke su manifestne odluke Narodnooslobodilačkog odbora za Istru usvojene u Pazinu 13. septembra 1943. i Sabora istarskih narodnih predstavnika od 26. septembra 1943. o sjedinjenju Istre s maticom domovinom.
Nakon kapitulacije Italije 8. septembra 1943. o kojoj se u Istri doznalo kasno poslijepodne istoga dana, narod Istre počeo je skidati fašistička obilježja s javnih zgrada. Sljedećeg dana, 9. septembra započeo je opći ustanak naroda Istre i u tijeku nekoliko narednih dana razoružano je oko 8 600 talijanskih vojnika, kojima valja dodati jedinice karabinjera i fašista. Pod oružjem se našlo oko 10 000 Istrana, te je do 11. septembra oslobođen gotovo cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana. Ustanici s područja hrvatske Istre oslobađaju čak i Izolu i Kopar u slovenskom dijelu Istre, te izbijaju pred sam Trst.
U takvim je okolnostima 13. septembra 1943. započeo skup kojemu je na čelu bio Joakim Rakovac. Odmah nakon njegova pozdravnog govora Ljubo Drndić pročitao je Proglas Okružnog NOO-a za Istru, nositelja nove vlasti o priključenju matici zemlji i proglašenju ujedinjenja s ostalom našom hrvatskom braćom. U proglasu pod nazivom Istarski narode stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.
U pravnom smislu, Narodnooslobodilački odbor je predstavljao tijelo jedne oružane pobune: međunarodno pravo priznaje pobunjenicima status zaraćene strane (koja mora poštivati međunarodno ratno pravo, i čiji su pripadnici zaštićeni kao vojnici – ne kao kriminalci) i bilježi dugi popis takvih pobuna čiji su rezultati naposljetku pravno priznati. Naprosto su predstavnici naoružanog naroda koji su u tom trenutku vojno ovladali skoro čitavom Istrom (ustanici nisu ušli jedino u Pulu) deklarirali cilj svoje pobune, i zatražili da im se iz Hrvatske pruži ruka kojom će se pripojenje Istre Hrvatskoj prihvatiti.
Nakon općeg ustanka u Istri, koji zbog svoje masovnosti nije mogao biti pod potpunim nadzorom NOP-a i prihvaćanja odluka od 13.septembra 1943. godine, donosi 19.septembra 1943. godine.
U Pazinu je 25. i 26. septembra održan Sabor istarskih narodnih predstavnika na kojem je izabran privremeni Pokrajinski NOO za Istru te potvrđena odluka o odcjepljenju od Italije i sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom.
Donesene su i odluke o ukidanju talijanskih fašističkih zakona, o promjeni nasilno potalijančenih prezimena, imena i toponima, o otvaranju hrvatskih škola (između dva svjetska rata, provodile su talijanske vlasti u Istri Zakon o službenoj promjeni onih imena koja vrijeđaju javni red ili nacionalne osjećaje iz 1928. i Zakon o smiješnim i sramotnim imenima i prezimenima iz 1936. godine; do danas su na brojnim nadgrobnim spomenicima i sakralnim spomenicima vidljivi tragovi dlijetom za kamen izbrisanih natpisa na hrvatskom jeziku), o hrvatskom jeziku u crkvi, o priznavanju nacionalnih prava talijanskoj manjini u Istri te o vraćanju u Italiju Talijana doseljenih nakon 1918. radi promjene etničke slike Istre (koristili su talijanski fašisti termin “etnička melioracija”).
20. septembra 1943. godine donesena je Odluka ZAVNOH-a o priključenju Istre, Zadra i svih spomenutih okupiranih dijelova matici Hrvatskoj, koja je potvrđena u oktobru Drugome zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, a u novembru je akte ZAVNOH-a i Slovenskog narodno-oslobodilačkog odbora sankcionirao AVNOJ na svojem Drugome zasjedanju u Jajcu.
