Posljednja bitka Pohorskog bataljona – 08.01 1943 – YU KALENDAR
Na današnji dan
08.01.1943. godine
Desila se posljednja bitka Pohorskog bataljona
Nijemci su uspjeli, preko obaveštajnih kanala Gestapoa, da dobiju podatke o Pohorskom bataljonu i njegovom logoru. Na temelju Gestapovih dokumenata saznalo se tko su narodni neprijatelji i izdajice – Gestapovi agenti : Franc Mumla, Henrik Richter i Viktor Krippe. Gestapo im je platio i nagrade Krippe – 250 maraka, Mumble i Richter – po 200 maraka. 7. januara 1943. godine prebacili su iz Maribora sedam četa policije i vojske i jedan bataljon Wehrmannschafta u Ruše, Oplotnicu i Slovenj Gradec.
Dana 8. siječnja 1943. oko 2.000 ljudi iz spomenutih jedinica neprijateljske vojske opkolilo je bataljonski logor u Osankarici. Bataljun nije imao nikakvih informacija o neprijateljskoj moći. Nije znao da ga je napao trideset puta jači neprijatelj. Junaško je prihvatio borbu i pao do posljednjeg muškarca, žene i dijeteta. U ogorčenoj borbi, po dubokom snijegu, koja je trajala od 11 i 45 do 14 sati, izginulo je čitavo ljudstvo Pohorskog bataljuna koje se tada nalazilo u logoru – 69 boraca, od kojih 10 žena. Nijemci su prema vlastitim izvorima imali 19 poginulih i 31 ranjenog.
Od 69 poginulih boraca, njih petoro je proglašeno za narodne heroje:
Jože Menih (1922-1943), politički komesar bataljona
Pavla Mede Katarina (1919-1943), komandir Ženskog voda
Franc Vresk (1910-1943), komandir Druge čete
dr. Dušan Mravljak (1914-1943), bataljunski ljekar
Alfonz Šarh (1893-1943), borac Treće čete
Za svoje zasluge tokom Narodnooslobodilačke borbe i herojsku pogibiju svojih boraca Pohorski partizanski bataljon je 1951. godine odlikovan Ordenom zasluga za narod.
Posljednji partizan Pohorskog bataljuna – Franc Kunaver-Sulc
Jedini preživjeli partizan nakon bitke je bio teško ranjeni Franc Kunaver-Sulc koji je odveden u logor i strijeljan 30. 6. 1943. u Ljubnom ob Savinji. Zahvaljujući njegovom svjedočanstvu u Gestapo zatvoru znamo i par detalja o bitci iz partizanskih izvora. Po njemu partizani nisu znali da je došlo do izdaje, niti su znali da su okruženi s toliko Nijemaca. Borili su se do posljednjeg metka, a posljednji bi metak namjenili sebi, kako nebi ostali zarobljeni. France je ostao teško ranjen, slomljenih udova i prstiju i stoga je jedini ostao zarobljen. Prenosimo u originalu njegovu posljednju i jedinu izjavu:
“Već je bio dan kada smo oko osam sati ujutro ugledali prve Nemce. Slijedile su nove i nove grupe, sve oko nas, ali sve bliže i bliže… Komandant Grog je naredio da svaki partizan mora zadržati za sebe po jedan metak. Nemci ne smeju da dobiju živog partizana u svoje ruke. Imao sam udarac u ramenu kost, obje butine i prste obje ruke. Sa takvim udovima, nisam mogao da se ubijem.”
Herojska bitka Pohorskog bataljona do posljednjeg metka i posljednje kapi krvi, protiv trideset puta jačeg i bolje naoružanog neprijatelja, postala je legendarna. Legenda o Pohorskom bataljonu živa je i danas, nakon 79 godina, ali se posljednjih godina na mjestu posljednje bitke bojne okupilja sve više štovatelja i odaje počast slavnim borcima Pohorskog bataljona.
Nijemci su bili svjesni važnosti pobjede na Osankarici, na koju su bili izuzetno ponosni. Uništenje bataljona prijavljeno je u Berlinu šefu SS-a i šefu njemačke policije Heinrichu Himmleru, koji je o uništenju bataljona poslao poruku šefu njemačkog Rajha Adolfu Hitleru. Nemci su naveli da je bataljon izveo 105 napada, 6 velikih operacija i spalio 9 objekata.
