U Jajcu održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a -29.11.1943-YU KALENDAR

U Jajcu održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a -29.11.1943-YU KALENDAR

Na danasnji dan

29.11.1943. godine

U Jajcu održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a

U Jajcu u Drugom svjetskom ratu Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije konstituisalo AVNOJ kao vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo naroda Jugoslavije i ustanovilo Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije. Odlučeno je i da se Jugoslavija izgradi na demokratskom, federativnom principu kao zajednica ravnopravnih naroda, a kraljevskoj vladi u izbjeglištvu je zabranjen povratak u zemlju.

Pripreme za zasjedanje

29. XI. 1943. u Jajcu je započelo Drugo zasjedanje AVNOJ-a, kome su prisustvovali delegati iz svih krajeva Jugoslavije osim delegata iz Makedonije i Sandžaka koji nisu mogli stići. Najviše teškoća su imali delegati iz Crne Gore koji su pod oružjem i stalnom opasnošću morali pješačiti 300 km. Jajce su partizani oslobodili još na ljeto 1943. i u njemu su se nalazili Vrhovni štab NOV i POJ, CK KPJ i ostala vojno-politička rukovodstva.

Samo manji broj pristiglih delegata iz raznih krajeva nalazio se u gradu. Većina delegata je zadržavana po okolnim selima zbog mogućnosti napada..Zbog opasnosti od eventualnog zračnog napada, odlučeno je da zasjedanje traje samo jednu noć, da grad bude potpuno zamračen i okružen protivavionskim mitraljezima a prigušeno je i svijetlo u Domu kulture u kojem je u 19 sati počelo zasjedanje.

Drugo zasedanje AVNOJ-a je održano u zgradi bivšeg društva “Sokola”. Po osvajanju grada, partizani su uništili ovu dvoranu koja je bila nemačka vojna kasarna, da bi je za nepune tri nedelje obnovili i pripremili za zasedanje. Novom objektu su dali naziv “Dom Kulture”. Tu je radilo pozorište narodnog oslobođenja i izvodilo Gogoljevog “Revizora” svake večeri. Dvorana je bila udešena za zasedanje AVNOJ-a.

Podijum je bio iskićen zastavama Jugoslavije (sa crvenom zvezdom u sredini), Amerike, Engleske i Sovjetskog Saveza. U dnu stola za Predsedništvo nalazila se prva skica novog grba Jugoslavije. Slikar Đorđe Andrejević Kun je dekorisao Dom Kulture jarkim bojama i islikao portrete Staljina, Ruzvelta i Čerčila.

Dolazak delegata

Krajem novembra 1943. godine u Jajcu su stizale delegacije predstavnika naroda iz svih krajeva Jugoslavije. Iz Slovenije su stigli dr Ivan Ribar (predsednik AVNOJ-a), Boris Kidrič i dr Josip Vidmar. Najviše teškoća su imali delegati iz Crne Gore koji su pod oružjem i stalnom opasnošću morali pešačiti 300 -{km}-. Delegaciju iz Hrvatske je vodio dr Vladimir Bakarić, a u stopu ju je pratila manja jedinica iz sastava Trinaeste proleterske brigade.

Dan uoči zasedanja u Jajcu, predsednika AVNOJ-a, predratnog predsednika skupštine Kraljevine SHS dr Ivana Ribara (svedok atentata u narodnoj skupštini koji je počinio Puniša Račić), snašla je teška sudbina. 28. novembra 1943. godine na Glamoč polju je stradao njegov sin Ivo Lola Ribar, član Vrhovnog štaba i predsednik organizacije SKOJ-a. Samo nekoliko nedelja ranije kod Kolašina u borbi sa četnicima pogunio mu je i drugi sin Jurica Ribar. Ove tužne vesti mu je preneo novoizabrani maršal Jugoslavije Josip Broz Tito odmah po završetku zasedanja koje je dr Ribar vodio u svojstvu predsedavajućeg.

Samo manji broj delegata iz raznih krajeva nalazio se u gradu. Većina delegata je zadržavana po okolnim selima zbog mogućnosti vazdušnog napada na grad.

Među delegatima osim KPJ, bilo je i delegata Hrvatske seljačke stranke, Srpske zemljoradničke stranke, Stranke samostalnih demokrata, Muslimanske zajednice, nekolicina radikala, dvojica Hrvata iz Jugoslovenskog odbora, Stranka kršćanskih socijalista i drugih građanskih partija. Većina delegata bili su pripadnici Narodnoosloboilačke vojske Jugoslavije.

Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu Kulture na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Vrata Doma Kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljno pretresani zbog mogućnosti postavljanja diverzije.

Tok zasjedanja

Rad delegata započet je himnom “Hej Slaveni” u izvođenju zbora narodnog oslobođenja oko 19.20, da bi se završio u 5 sati ujutru kozaračkim kolom. Predsjednik AVNOJ-a izabran na prošlom zasjedanju u Bihaću 1942. dr Ivan Ribar je otvorio zasjedanje. U 21 sat je Josip Broz Tito započeo sa svojim referatom nakon čega je započela diskusija u kojoj je sudjelovalo ukupno 44 delegata. U 23:45 dr. Ivan Ribar je pročitao zaljučke Drugog zasedanja AVNOJ-a.

1. Da se AVNOJ konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tjelo naroda i države Jugoslavije kao cjeline i da se ustanovi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao privremeni organ vrhovne narodne vlasti za vrijeme NOR-a;

2. Da se Jugoslavija izgradi na demokratskom, federativnom principu kao zajednica ravnopravnih naroda;

3. Da se izdajničkoj izbjegličkoj jugoslavenskoj vladi oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije i zabrani povratak u zemlju kralju Petru II Karađorđeviću;

4. Da se svi međunarodni ugovori i obaveze koje su u inostranstvu sklopile izbjegličke -vlade- pregledaju u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja, odnosno odobrenja, kao i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi ubuduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička vlada;

5. Odluka o zahvalnosti jedinicama NOV i POJ, kao i Vrhovnom štabu za izgradnju i organizaciju NOV i za uspješno rukovođenje operacijama;

6. Da se u NOVJ uvede naziv -maršal Jugoslavije- (koji je tada dodjeljen vrhovnom komandantu NOV i POJ Josipu Brozu Titu);

7. Da se odobri rad Izvršnog odbora AVNOJ-a između dva zasjedanja;

8. Da se potvrde sve odluke, naredbe i izjave koje je dotada objavio VŠ NOV i POJ;

9. Da se obrazuju državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača.

Uspjesi naše narodno-oslobodilačke borbe pronijeli su slavu naših naroda po čitavom svijetu, razbili su lažne pretstave koje su posijali neprijatelji naših naroda i snažno učvrstili međunarodne političke pozicije Jugoslavije i njenih naroda. Veliki udio naših naroda u općoj borbi protiv fašističkih osvajača danas je već priznat od svih snaga antihitlerovskog bloka. Ali to nije dovoljno. Narodi Jugoslavije s pravom traže od Saveznika i svih svojih prijatelja da bude priznata ne samo njihova borba protiv okupatora, nego i njihova slobodna demokratska volja. Narodi Jugoslavije s pravom traže da bude ukinuta potpora koja se u inozemstvu donekle još daje izdajničkoj, izbjegličkoj jugoslavenskoj »vladi« i kliki oko nje. U isto vrijeme narodi Jugoslavije s pravom zahtijevaju da organi njihove narodne vlasti, iznikli iz dosadašnje borbe, budu u inozemstvu priznati i poštovani

— Deklaracija drugog zasjedanja AVNOJ-a

Učesnici za vreme rada II zasedanja AVNOJ-a, Jajce 30. novembar 1943.

Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu Kulture na drugom zasedanju AVNOJ-a. Drugo zasedanje Antifašističkog Veća Narodnog Oslobođenja Jugoslavije počelo je novembra 1943. tačno u 19 časova. Vrata Doma Kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljno pretresani zbog mogućnosti postavljanja diverzije.

Nedaleko oko grada su postavljeni teški protivavionski mitraljezi u slučaju vazdušnih napada. Grad je zamračen tačno u 19.15 posle čega su se vrata Doma kulture zatvorila. Prozori Doma su bili prikriveni roletnama i u unutrašnjosti je plamtelo blago svetlo koje nije moglo da bude dobar orijentir eventualnog vazdušnog napada na grad. Dom Kulture su obezbeđivale jake partizanske jedinice, vodeći računa da se neko ne prikrade i postavi paklenu napravu.

Predsednik AVNOJ-a izabran na prošlom zasedanju u Bihaću 1942. dr Ivan Ribar je otvorio zasedanje svojim uvodnim referatom “O radu AVNOJ-a između dva zasedanja“. Nakon pauze od pola sata posle Ribarovog referata, oko 21 čas za govornicom se pojavio Josip Broz Tito. Svoj referat počeo je rečima:

 „Stvaranje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije jeste jedna od najvećih tekovina naše narodnooslobodilačke borbe do tog vremena. Položeni su temelji na kojima se gradi jedno novo, pravednije uređenje u zemljama Jugoslavije, položeni su temelji jedne prave istinski demokratske, narodne vladavine”…“

(Tito)

Često prekidan odobravanjem, aplauzima i poklicima, Tito je završio referat:

 „Borba naših naroda i sjajni uspjesi koje su oni postigli na bojnom polju pomoću svoje slavne NOV i POJ stvorili su nam pred čitavim naprednim svijetom velike simpatije, stvorili su sve uvjete da naši narodi ostvare svoje težnje-slobodu, istinsku demokratsku federativnu Jugoslaviju”.“

(Tito)

Nakon Titovog jednočasovnog referata, počela je diskusija za vreme pauze. Nakon pauze za govornicom se pojavio Boris Kidrič. Govorili su zatim: Pero Krstajić, sudija Marko Vujačić, književnik i dr Sulejman Filipović, većnik iz Bosne Novak Mastilović, hercegovački prvoborac Luka Stević, predstavnik nosilaca Krađorđeve zvezde iz Prvog svetskog rata, Franc Lubej, učitelj, Vice Buljan, Rodoljub Čolaković kao sekretar AVNOJ-a i mnogi drugi. Ukupno je 44 delegata govorilo.

Oko pola 12 došlo je do kraće pauze, da bi tačno u 23.45 dr Ivan Ribar pred većnicima pročitao odluke sa Drugog zasedanja AVNOJ-a. Bili su to poslednji minuti 29. novembra, ali pošto je čitanje počelo pre ponoći, to je kao datum istorijskih odluka uzet 29. novembar 1943. godine.

U skladu sa čvrstom voljom naroda Jugoslavije da se iz njihove sloge i jedinstva u borbi protiv okupatora izgradi nova, na nacionalnom bratstvu i ravnopravnosti zasnovana Jugoslavija kao zajednička domovina svih njenih naroda i blagodareči uspesima jedinstvene Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, koja je pod rukovodstvom Vrhovnog štaba u samoj borbi ujedinila sve narodnooslobodilačke pokrete naroda Jugoslavije, Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije razvilo se — u vreme oslobodilačkog rata — u vrhovnog predstavnika suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao celine.

Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodeljen naziv “MARŠAL JUGOSLAVIJE” na osnovu predloga koji je postavila slovenačka delegacija na čelu sa dr Josipom Vidmarom. Predsedništvo AVNOJ-a je na svojoj proj sednici 30. novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo predlog slovenačke delegacije da se Titu dodeli naziv “MARŠAL JUGOSLAVIJE”.

Odluke Osvobodilne fronte Slovenije i ZAVNOH-a: da se Federativnoj Demokratskoj Jugoslaviji priključe Slovensko primorje, Istra, Rijeka, Zadar i ostali anektirani djelovi. Na završetku zasjedanja, 30. XI. u 5 sati, izdat je proglas narodima Jugoslavije.

PROGLAS PREDSJEDNIŠTVA ANTIFAŠISTIČKOG VJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE OD 30. XI. 1943. NARODIMA JUGOSLAVIJE

NARODIMA JUGOSLAVIJE

Prije godinu dana stvoreno je u Bihaću Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije kao općepartijsko, političko pretstavništvo svih njezinih naroda. Time su politički učvršćene tekovine narodno-oslobodilačke borbe naših naroda, u prvom redu vojnički uspjesi naše Narodno-oslobodilačke vojske, čije je nepobjedivo oružje omogućilo narodima Jugoslavije da usred najtežeg od svih ratova, usred porobljene Evrope, stvori takvo političko tijelo.

U jeku veličanstvenih pobjeda bratske i herojske Crvene armije, koja nezadrživo goni Hitlerove razbojničke horde na zapad, u jeku napredovanja naših engleskih i američkih saveznika u Italiji, u jeku pobjeda naše slavne vojske u svim krajevima Jugoslavije, održano je Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. To zasjedanje ući će u historiju naših naroda kao sjajan i slavan datum, jer je na njemu udaren temelj nove, ravnopravne, demokratske i federativne Jugoslavije.

Na njemu je došlo do izražaja nerazorivo bratstvo naših naroda, iskovano u krvavoj borbi protiv surovih fašističkih zavojevača i njihovih podlih slugana, zapečaćeno krvlju naših najboljih sinova i kćeri koji padoše u borbi za čast, slobodu i bolju budućnost naše domovine.

Dok naši narodi idu smjelo putem časti i slobode kojim su ih poveli prije dvije i po godine najdalekovidniji i najhrabriji ljudi naše zemlje; dok naša junačka Narodno-oslobodilačka vojska svakodnevno ispisuje svojim podvizima nove sjajne stranice naše historije i pronosi slavu naše domovine širom svijeta, dotle se takozvana jugoslovenska vlada u Kairu i Petar II Karađorđević guše u blatu izdaje, hvatajući se, kao davljenik za slamku, za razne reakcionarne i profašističke klike u Engleskoj i Americi; dotle njihov »ministar vojske« Draža Mihailović, po njihovoj naredbi, kao najamnik okupatora, vodi borbu protiv Narodno-oslobodilačke vojske, dotle reakcionari sviju dlaka kuju planove kako da, poslije sloma fašističke Njemačke, osiguraju svoje sebične protunarodne interese.

Istinski pretstavnici naroda, koji svoj mandat nisu dobili izbornim smicalicama, već slobodno izraženom voljom naroda u okršaju narodno-oslobodilačke borbe, donijeli su svoje odluke u duhu narodnog samoodređenja, svjesni da izvršuju tako volju naroda Jugoslavije, koji su pokazali ne samo da neće staro, već i šta hoće mjesto njega.

Na ovom historijskom zasjedanju oni su oduzeli takozvanoj »jugoslovenskoj vladi« u inozemstvu prava zakonite vlade, jer se ona držala i drži neprijateljski prema veličanstvenoj borbi koju vode naši narodi, jer je ona, zlorabeći gostoprimstvo savezničkih zemalja, proturala laži i klevete o narodno-oslobodilačkom pokretu i našoj junačkoj vojsci, jer je ona, preko svog »ministra vojske« Draže Mihailovića, sklapala sporazume sa okupatorom i njegovim pomagačima u našoj zemlji, jer je ona kriva za bratoubilački rat koji je započeo Draža Mihailović.

Isto tako, istinski pretstavnici naroda zabranili su povratak u zemlju Petru II Karađorđeviću koji je pokrovitelj te sramne izdaje, koja je vršena i koja se vrši nad narodima Jugoslavije, koji je Dražu Mihailovića unapredio u čin armijskog generala, i odlikovao mnogo poznatih izdajnika i zlikovaca, a lišio čina one rodoljubive i poštene oficire bivše jugoslovenske vojske koji se bore u redovima Narodno-oslobodilačke vojske.

Narodni pretstavnici iz sviju krajeva naše zemlje jednoglasno su proglasili Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije svojim vrhovnim zakonodavnim i izvršnim tiielom, a novostvoreni Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, na čelu s junačkim i mudrim vođom naših naroda, Maršalom Titom, kao svoj najviši izvršni organ, kao svoju zakonitu iako privremenu vladu, koja jedino ima pravo da govori u ime naše domovine, kako u njoj tako i pred inozemstvom.

Ove odluke potvrdile su krupne vojničke i političke uspjehe narodno-oslobodilačkog pokreta svih naroda Jugoslavije. One su jedina osnova na kojoj se može graditi dalje, razvijati naša borba za to, da plodove narodne borbe ne dograbe u svoje ruke stari ugnjetači, pljačkaši i reakcioneri, da se našim narodima osigura nacionalna ravnopravnost, demokratska sloboda i dugotrajan mir, i da se tuđinskim zavojevačima jednom za uviiek onemogući da dovode u pitanje nacionalni opstanak naroda Jugoslavije.

To je ujedno jasan odgovor naših zbratimljenih naroda svim izrodima i izdajicama, političkim špekulantima i šićardžijama. To je dokaz da su naši narodi u ovoj surovoj borbi za opstanak ne samo tukli okupatore i nji- hove pomagače, već i učili. Onima koji se sada šuniaiu k vlasti, kojima nije nimalo zazorno da radi toga služe zakletom našem neprijatelju — njemačkom fašizmu, naši narodi dovikuju:

»Ne nikada više!« — Nije to samo prazna izjava.

Ona se oslanja na oružanu snagu naroda, na slavnu Narodno-oslobodilačku vojsku, ponos i vjernog čuvara ravnopravne, demokratske i federativne Jugoslavije. Ona se oslanja na Atlantsku povelju i odluke Moskovske konferencije, koje svakom narodu priznaju pravo da slobodno izabere oblik svog društvenog i državnog uređenja. U borbi protiv svih onih koji bi htjeli da nam ospore pravo samoodređenja koje smo platili potocima krvi i nečuvenim patnjama, narodi Jugoslavije imaju i imat će na svojoj strani moćni i bratski Sovjetski Savez, kao i demokratske, slobodoljubive snage Engleske i Amerike.

NARODI JUGOSLAVIJE

Svojom nadčovječnom borbom vi ste odbranili čast svoje domovine, podigli njezin ugled u svijetu, odbranili se od uništenja koje je bio spremao surovi i podli fašistički osvajač. Sve su to slavna djela zbog kojih se ponose podjednako junačka i slobodoljubiva djeca Srbije i Hrvatske, Slovenije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije, Vojvodine i Sandžaka. Blagodareći naporima i žrtvama, vi ste izvojevali pravo da sutra, kad sunce slobode obasja našu izmučenu, ali slavnu domovinu, budete kovači svoje sudbine, graditelji svoje srećne budućnosti.

Pobjeda je naša, sigurna i bliska. Raspada se omraženi Hitlerov »novi poredak« pod moćnim udarcima nepobjedive Crvene armije, pod udarcima engleskih i američkih kopnenih i zračnih snaga. Svaki dan jedinice naše slavne vojske oslobađaju nove gradove i sela naše zemlje. Ali pobjeda još nije izvojevana.

Bio bi zločin prema našoj zemlji i onima koji još trpe od Hitlerovih razbojnika i njihovih slugu, ako ne bismo požurili sa istjerivanjem okupatora i uništenjem njegovih pomagača. Za ovo su potrebni pojačani napori, samoprijegor i nove žrtve. Treba pokrenuti sve žive narodne snage, sve one koji vole ovu zemlju, a još stoje po strani.

Neka nam u svetoj oslobodilačkoj borbi bude misao vodilja: što prije osloboditi domovinu našim vlastitim snagama. Svi oni koji osuđuju izdajničke bande koje se kupe oko Draže Mihailovića, Nedića, Ljotića, Pavelića i Rupnika, koji mrze okupatora, koji u svojoj neprobuđenoj savjesti priželjkuju Hitlerov poraz, moraju da stupe još danas u naše redove. Posljednji je čas za sve one, koji su dosad sjedili u zapećku da se trgnu i da ustaju u borbu, jer takav stav pasivnog iščekivanja danas graniči sa izdajom.

Samo u borbenim redovima narodno-oslobodilačkog pokreta dokazuje se vjernost narodu i ljubav prema svojoj zemlji.

Na našem putu bit će još mnogo teškoća, i žrtava, ali nam nikakva žrtva ne smije biti teška u borbi za ostvarenje velikog djela kome je već udaren temelj. Svi na veliki narodni posao, bez obzira na narodnost, vjeru i političko uvjerenje.

Stvarajmo nove divizije i korpuse Narodno-oslobodilačke vojske. Učvršćujmo narodno-oslobodičku vlast i dižimo njen autoritet. Snažimo borbeno bratstvo naših naroda, zalog bolje budućnosti naše zemlje. Zbijmo još tješnje svoje redove oko Antifašističkog vijeća i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije.

Živjelo borbeno jedinstvo svih naroda Jugoslavije!
Živjela slavna Narodno-oslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije!
Živjela slobodna, demokratska, federativna Jugoslavija!
Živjelo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, jedino zakonodavno i izvršno tijelo Jugoslavije!
Živio Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, jedini zakoniti pretstavnik Jugoslavije u zemlji i pred inozemstvom! Živio vođa naših naroda, junački i mudri Vrhovni komandant naše slavne vojske, Maršal Jugoslavije, drug Tito!
Živjeli naši saveznici: Sovjetski Savez, Engleska i Amerika!

30 XI. 1943

Yu nostalgija