Home Price iz NOB-a Poslednji pozdrav mrtvaca

Poslednji pozdrav mrtvaca

283
Poslednji pozdrav mrtvaca
Poslednji pozdrav mrtvaca

Poslednji pozdrav mrtvaca

Operacija „Crno“ [Schwarz]. Izgladneli partizani i nekoliko starijih civila (osobe kojima nisu vezane ruke), zarobljeni od strane „Princ Eugen“ divizije, negde u Bosni i Hercegovini (stražar se vidi u gornjem desnom uglu). Na slici, samo jedna osoba nosi vidljivu petokraku.

Poslednji pozdrav mrtvaca
Poslednji pozdrav mrtvaca

O ovakvim slučajevima (nenošenja obaveznih oznaka), koji su bili jedan od glavnih nemačkih argumenata za korišćenje termina „banda“ za partizanske jedinice, povela se rasprava i na suđenju bivšem nemačkom komandantu Jugoistoka, general-pukovniku Leru (citat iz knjige „Vešala za generale“ Jova Popovića): „Ler je poricao činjenicu da su partizani ispunjavali propise Haške konvencije: ‘Bili su, gotovo bez izuzetaka, u civilu, i nisu imali zajedničku oznaku. Ali iz toga nismo izvodili zaključke.’ [Predsednik veća, dr Gučetić:] ‘Civilna odela Haška konvencija dopušta. Samo mora postojati vidljiva zajednička oznaka. Partizani su, svi od reda, nosili petokraku.’ [Ler:] ‘Ne kod manjih akcija.’“

I Ler i Gučetić su govorili istinu – a i lagali. Sasvim je prirodno da ljudi koji se bore i žive u divljini nisu bili uvek u prilici da prave i prišivaju oznake, i to nije trebalo poricati posle rata, već objasniti; a Ler, kao predstavnik vojske koja je (pored ostalih monstruoznosti) donela i sprovodila naređenje o streljanju 100 civila za jednog ubijenog vojnika, prvenstveno nije ni imao prava da se poziva na propise Haške konvencije, niti da upire prstom u bilo koga osim u samog sebe.