Home Uncategorized Proglas Muslimana vijećnika ZAVNOBiH-a – Muslimanima Bosne i Hercegovine

Proglas Muslimana vijećnika ZAVNOBiH-a – Muslimanima Bosne i Hercegovine

427
0

Proglas Muslimana vijećnika ZAVNOBiH-a Muslimanima Bosne i Hercegovine

 

Decembar 1943.

BRAĆO MUSLIMANI BOSNE I HERCEGOVINE

Ovih dana pretstavnici srpskog, hrvatskog i muslimanskog naroda stvorili su Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Ovo je prvi put u istoriji naše napaćene Bosne i Hercegovine, da sam narod, usred teškog rata, zida temelje slobodne i sretne Bosne i Hercegovine koja se rađa kroz krv i borbu svojih vlastitih sinova.

Mi, Muslimani vijećnici toga vijeća, koji smo se našli zajedno sa svojom srpskom i hrvatskom braćom na utemeljenju ovog velikog narodnog djela, obraćamo se Muslimanima čitave Bosne i Hercegovine s pozivom da Muslimani učine prelom u svom dosadašnjem držanju i pođu svi do jednoga u narodno-oslobodilačku borbu.

Proglas Muslimana vijećnika ZAVNOBiH-a - Muslimanima Bosne i Hercegovine | Yu NoStAlGiJa

Muslimani Bosne i Hercegovine, kroz dugu svoju istoriju, nisu imali svog pravog narodnog vođstva. Dvadeset i tri godine života u Jugoslaviji, igrali su se našom sudbinom Spaho, Džafer i velikosrpska gospoda iz Beograda. Dvadeset i tri godine, politikom Jugoslavenske muslimanske organizacije, sa Spahom na čelu, koja je podupirala velikosrpsku reakcionarnu gospodu u Beogradu, Muslimani su bili predmet potkusurivanja i glasačka vojska svih nenarodnih režima. Ta i takva politika Jugoslavenske muslimanske organizacije dovela je najšire narodne mase Muslimana, seljake, radnike i gradski svijet, do prosjačkog štapa. Muslimani nisu bili samo ekonomski upropašćavani, nego je nad njima vršen strahovit teror progona i zatvora podivljalih orjunaško-jenesovačkih režima. Nenarodna politika Spahe i kompanije onemogućila je Muslimanima da sagledaju svoj pravi put, ona ih je odvajala od narodnog demokratskog pokreta Hrvata i Srba i stvarala godinama duh podvajanja i nepovjerenja prema braći Srbima i Hrvatima. Politika koja je onemogućavala da se među Muslimanima razvije slobodarska i prava narodna misao, učinila je da smo u sudbonosnim danima rata postali oruđe u rukama krvavog okupatora i njegovih pomagača. Da su Muslimani vodili narodnu i demokratsku politiku, da su odgajani u duhu slobodarstva i bratstva, da su se borili protiv velikosrpske reakcije koja ih je ugnjetavala i pila im krv, ne bi mogli okupatorski izmećari: Ademaga Mešić, Hakija Hadžić, Alija Šuljak, Hilmija Bešlagić i braća Kulenovići da dobar dio Muslimana upregnu u Hitlerova kola, ne bi mogli Muslimani od Švabe da očekuju nikakvog dobra i nikakve sreće.

Muslimanska reakcionarna gospoda naučila nas je ropskoj poslušnosti, sagibanju glave pred nasilnikom, ona nam je ubijala ponos i čast, ona nas je učinila kolebljivim i ravnodušnim, ona nam je ubijala vjeru u naše vlastite snage. U ovim sudbonosnim danima rata, kada se radi o biti i ne biti, kada svi narodi ulažu svu svoju snagu da stresu krvavi jaram ropstva i nasilja, mi smo Muslimani, u većini, i u ovim danima ostali kolebljivi. Poslije teških iskušenja koja smo proživjeli, vjerujući okupatoru i lijući krv u bratoubilačkom ratu protiv bratskog srpskog naroda, sijući kosti gdjegod je palo na pamet krvniku Hitleru, danas kada se velikosrpska četnička kama zarila u naše grudi od istih onih koji su nas dvadeset godina tlačili i pljačkali, – i danas se mi još sporo odlučujemo, iako vidimo gdje nam je spas.

Muslimani danas doživljuju najveća stradanja i istrebljenja čitavih krajeva od podivljalih četničkih bandi Draže Mihailovića. Širom cijele Bosne i Hercegovine prolivena je nedužna muslimanska krv, posijane kosti i popaljeni domovi. Ta neviđena stradanja u istoriji jednog naroda samo se mogu uporediti sa patnjama i istrebljivanjem bratskog srpskog naroda od ustaških zlikovaca. Muslimani nisu odgovorili na zločinstva četnika Draže Mihailovića oružanim otporom, nego su još, u većini, ostali neodlučni. Muslimani se nisu ugledali na srpsku braću, koja su na ustaška i okupatorska zločinstva odgovarala opštim oružanim otporom. I ne samo to. Srpski narod je u toku ove dvogodišnje borbe digao pušku
i na svoje vlastite izdajnike – četnike Draže Mihailovića, koji, pomažući okupatora i preko okupatora, hoće da povrate staro stanje bivše Jugoslavije. Srpski narod je istom silinom udario po četničkim bandama jugoslavenske izbjegličke “vlade” i kralja Petra kao što je udario protiv okupatora i ustaša. Tom svojom borbom srpski narod, po cijenu prolijevanja svoje krvi, ustao je u zaštitu nevinog muslimanskog naroda. Srpski narod, na taj način, pružio je velikodušno bratsku ruku Muslimanima Bosne i Hercegovine za zajedničku borbu protiv svih narodnih neprijatelja, pa i velikosrpskih ugnjetača sa kraljem na čelu, koji su, da bi se dočepali vlasti i pljačke, zajedno sa okupatorom započeli krvavo kolo istrebljivanja muslimanskog, hrvatskog i srpskog naroda. Jedan dio Muslimana, i to manji dio, shvatio je da se radi o biti ili ne biti i prihvatio je bratsku ruku srpskog naroda. I danas na frontu slobode i bolje i sretnije budućnosti bore se, liju krv i ginu sinovi srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda.

A zašto se Muslimani još do danas, i pored ovakvog krvavog iskustva i stradanja, nisu digli na oružje?

Nema sumnje da su muslimanske mase napustile i odbacile ustaške pustahije. Muslimani, poslije tolikih stradanja i patnji koje su im okupator i ustaše priredili, ne očekuju ništa osim nevolja od ustaških zlikovaca. Danas, kada okupator ne može više da upotrebi Muslimane protiv narodno-oslobodilačke borbe, sručio je svoj bijes i na Muslimane. Nijemci i ustaše danas jednako vješaju kraj pruga muslimanske i srpske seljake; jednako uništavaju, pale i kolju po muslimanskim i srpskim selima. Okupator i ustaški najamnici ne mogu se više nikakvim lažima obratiti Muslimanima.

Međutim, danas se javlja druga reakcionarna grupa ljudi koja želi da se naturi za vođstvo Muslimanima i da spriječi prilazak Muslimana narodno-oslobodilačkom pokretu. Vođstvo te grupe sačinjava jedan dio sarajevske čaršije, begovata i hodža, koji se nisu u ovome ratu otvoreno vezali za politiku Džafera Kulenovića i kompanije. Ta grupa šapuće Muslimanima, preko svojih agenata, letaka i novina, da narodno-oslobodilačka borba ne rješava pitanje Muslimana i da Muslimani moraju ostati izvan te borbe. Oni pozivaju Muslimane da stvaraju svoju posebnu vojsku. Ne okuplja badava neki Huska(2) u okolici Cazina i Bihaća neki muslimanski svijet u nekakvu vojsku “Mladih Muslimana”, ne zabada đžaba Nešet Topčić zeleni barjak oko Zvornika pozivajući Muslimane u neki “muslimanski zeleni kadar”. Sve te prodane duše i potajni njemački špijuni, koji su otišli u šumu pod blagoslovom Nijemaca, hoće i dalje da Muslimani liju krv protiv narodno-oslobodilačkog pokreta za švapske i njihove račune. Oni sa parolom spasa muslimanskog obraza i Islama žele, preko leđa muslimanskih seljaka, da stvore sebi oružane pozicije među Muslimanima, da bi se udružili sa svim narodnim neprijateljima, pa i sa četničkom jugoslavenskom “vladom” i kraljem, protiv interesa svih naših naroda pa i samih Muslimana. Ti zločinci, koji hoće i dalje da trguju muslimanskim životima, znaju dobro koliko Muslimani mrze četničke mrtvoglavaše i stoga ne smiju da kažu Muslimanima da organizuju vojsku protiv narodno-oslobodilačkog pokreta i da održavaju stalne veze ne samo sa okupatorom, nego i sa zakletim dušmanima Muslimana – četničkim vojvodama. Takva zločinačka politika, koju mi Muslimani moramo odbaciti kao novu prevaru, danas je glavna kočnica koja Muslimane zadržava da krenu pravim putem spasavanja muslimanskog obraza, života i doma.

Danas, kada čitava zemlja gori u oružanom ustanku, kada se digao čitav slovenački, hrvatski, srpski, crnogorski i makedonski narod; danas, kada je naša Narodno-oslobodilačka vojska izrasla u nesalomljivu i nepobjedivu silu stotina i stotina hiljada boraca, Muslimani ne mogu i ne smiju ostati po strani ove džinovske borbe. Iako je Muslimanima jasno da
Hitler i njegovi ortaci stoje pred neminovnim slomom i da se Crvena armija nadvisila nad rumunjske granice, a Saveznici ukoračili duboko na italijansku teritoriju i odavno sarađuju s našom herojskom vojskom, Muslimanima još šapću potajni Hitlerovi agenti o nekoj Hitlerovoj sili i sprečavaju im da priđu narodno-oslobodilačkom pokretu – u kome je jedini spas Muslimana. Muslimanima je sveta i islamska dužnost da očiste iz svoje sredine gubu i korov, koji im sputava snage i koji ih vodi u sramotu i propast. Muslimani moraju danas konačno uvidjeti da oružani srpski narod mobiliše sve svoje snage za borbu protiv svojih vlastitih izdajnika i reakcionera, da je hrvatski narod ustao protiv svog izdajničkog vođstva i da Muslimani, ako hoće svoj spas, moraju isto tako mobilisati sve snage, staviti pod oružje sve sposobno za vojsku u borbi protiv okupatora, velikosrpske bande iz Kaira i njihove četničke vojske u zemlji, kao i njihovih pomagača: Nešeta Topčića, Huske i drugih prikrivenih agenata.

MUSLIMANI

Svaki dan kolebanja značiće novo prolijevanje suza i krvi. Muslimani će se spasti od istrebljenja i osigurati svojoj djeci i sebi bolju budućnost ako ulože sve svoje snage u zajedničku borbu sa srpskim i hrvatskim narodom protiv tuđina i njegovih najamnika. Muslimani moraju poći putem Muslimana partizana koji se bore u narodno-oslobodilačkom pokretu, koji je pravi i jedini zaštitnik Muslimana. Muslimani koji se bore s puškom u ruci neka budu primjer kojim putem treba ići, a ne muslimanski zlikovci i reakcionari koji gledaju samo svoje prljave interese. Pravi Musliman je onaj koji danas s puškom u ruci sa svojom srpskom braćom brani jednako muslimanske, srpske i hrvatske domove od zajedničkog neprijatelja.

Eto, zašto smo se mi Muslimani vijećnici Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, obratili na vas, da vam kažemo pravu istinu o današnjim događajima i da vam bratski ukažemo put kojim treba poći. U slobodnoj i zbratimljenoj Bosni i Hercegovini, ravnopravnoj jedinici u demokratskoj i federativnoj Jugoslaviji, koju treba stvarati zajedničkim naporima i zajedničkim trudom. Muslimani će dobiti svoje pravo mjesto i biti slobodni i zadovoljni. Tako će se ostvariti san širokih muslimanskih slojeva da u bratskoj suradnji sa Srbima i Hrvatima ostvare punu ravnopravnost i slobodu.

MUSLIMANI, SVI NA ORUŽJE!

KUJTE ORUŽANO BRATSTVO SA BRAĆOM SRBIMA I HRVATIMA – JER JE TO JEDINI PUT SPASA OD ISTREBLJENJA, PUT BOLJE I SRETNIJE BUDUĆNOSTI!

UČVRŠĆUJTE I STVARAJTE NARODNU VLAST PO SELIMA I GRADOVIMA!

STUPAJTE U NARODNO-OSLOBODILAČKU VOJSKU I PARTIZANSKE ODREDE!

TJERAJTE IZ SVOJE SREDINE AGENTE OKUPATORA I MUSLIMANSKE ŠIĆARDŽIJE!

ŽIVJELA NAŠA NARODNO-OSLOBODILAČKA VOJSKA I NJEN KOMANDANT, MARŠAL TITO, VOĐ NARODA JUGOSLAVIJE!

ŽIVJELO ORUŽANO BRATSTVO SRBA, HRVATA I MUSLIMANA PROTIV OKUPATORA I DOMAČIH IZRODA, ZA SLOBODU I BOLJU BUDUĆNOST!

ŽIVJELA SLOBODNA I ZBRATIMLJENA BOSNA I HERCEGOVINA, RAVNOPRAVNA JEDINICA U NARODNOJ DEMOKRATSKOJ, FEDERATIVNOJ JUGOSLAVIJI!

ŽIVJELI NAŠI SAVEZNICI – SOVJETSKI SAVEZ, ENGLESKA I AMERIKA!

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

MUSLIMANI ČLANOVI ZEMALJSKOG ANTIFAŠISTIČKOG VIJEĆA NARODNOG OSLOBOĐENJA BOSNE I HERCEGOVINE

FILIPOVIĆ SULEJMAN, pukovnik, član AVNOJ-a
SUDŽUKA MUHAMED, sudija i bivši podžupan, član AVNOJ-a
KURT HUSNIJA, direktor gimnazije iz Mostara, član AVNOJ-a
ĆEMERLIĆ HAMDIJA, profesor Više teološke škole iz Sarajeva, član AVNOJ-a
ALIKALFIĆ FAZLIJA, inžinjer šumarstva iz Mostara
BEKTAŠEVIĆ ISMET, posjednnik iz Bratunca, bivši član Glav. odbora JMO, poslanik, član AVNOJ-a
ČAMO Edhem, veterinar, član AVNOJ-a
ČEHAJIĆ DŽEMAL – MAHMUT, geometar iz Prnjavora, član AVNOJ-a
HOTIĆ MESUD, načelnik štaba X Divizije, član AVNOJ-a
HUMO AVDO, književnik iz Mostara, član AVNOJ-a
KULENOVIĆ SKENDER, književnik iz Travnika, član AVNOJ-a
NAZEČIĆ SALKO, profesor iz Mostara
POROBIĆ MUJO, pravnik iz Dervente
KARABEGOVIĆ OSMAN, iz Banja Luke, član Obl. NOO, član AVNOJ-a
POBRIĆ EDHEM, student
GRUHONJIĆ OSMAN, učitelj iz Janje
GLUHIĆ OMER, učitelj iz Tuzle
HADŽISARAJLIĆ HALIL, vjeroučitelj iz Banja Luke
HOZIĆ SABIT, trgovac iz Kotor Varoša
MUJKIĆ HADŽI-MEHMED, vjeroučitelj iz Kotor Varoša, član Obl. NOO, član AVNOJ-a
MAKSUMlĆ OMER, vjeroučitelj iz sreza Konjica, član AVNOJ-a
OMANOVIĆ HAMDIJA, potpukovnik, komandant VIII brigade
PJANIĆ ABDULAH, sajdžija iz Bijeljine
RUSTEMBEGOVIĆ MUJBEG, pretsjednik NOO za Gradačac
BRKIĆ HASAN, pravnik, član AVNOJ-a
BEKTAŠEVIĆ NIJAZ, radnik iz Konjica
COMIĆ HALID, težak iz sela Fatnica, srez Bileća
ČENGIĆ IBRO, tipografski radnik iz Sarajeva
DIZDAR SULEJMAN
HADŽIOSMANOVIĆ SMAIL, zanatlija iz Jajca, član Sreksog NOO
HODŽIĆ MUJO, težak iz sela Satorovića, član AVNOJ-a
KRŠLAK RASIM, činovnik iz Vlasenice
KUNOSIĆ ABDULAH, privatni namještenik iz Tuzle
MAGLAJLIĆ ŠEFKET , radnik iz Banje Luke, sekretar Oblasnog NOO
MANDŽIĆ PAŠAGA – MURAT, radnik iz Tuzle, član AVNOJ-a
MESIHOVIĆ HALID. radnik iz Ljubuškog
PEHLIVANOVIĆ MEHMED
REDŽIĆ ENVER, profesor iz Bihaća, član AVNOJ-a
ŠATOR IBRAHIM, tehničar iz sela Dubrava, srez Stolac
OSMIĆ OMER, zemljoradnik iz sreza Prozor, član ANOJ-a

Izvor: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, Dokumenti 1943 – 1944., Knjiga I, Izdravačko preduzeće “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1968.

VII, br. reg. 3/6—3, K. 1967, štampani proglas, ćirilica. AIRP, S., mf. 237/437—439

(1) Kulenović
(2) Miljković