Doktor MLADEN STOJANOVIC – Narodni heroj iz Prijedora (Bosna i Hercegovina)

 

– Rođen je 7. aprila 1896. godine u Prijedoru. Posle osnovne škole, koju je završio u rodnom gradu, Mladen je sa Sretenom, dvije godine mlađim bratom, kasnije poznatim jugoslovenskim vajarom, nastavio gimnaziju u Tuzli.Stojanović je kao đak završavao razred po razred gimnazije u Tuzli i sve više iskazivao ljubav prema svojoj rodnoj grudi i njezinom narodu u BiH. Austro-Ugarska je BiH zaposjela 1878. godine a aneksirala 1908. godine. Kao đak tuzlanske gimnazije pripadao je omladini povezanoj s Mladom Bosnom. Već u prvim razredima izdvajao se inteligencijom, čitao rusku literaturu, pisao pesme i književne kritike, a 1911. godine, u okviru “Tajne đačke družine”, održao je i prvo javno predavanje s temom: “O zdravlju naroda”.

Mladen Stojanović
Mladen Stojanović

Posle šest razreda gimnazije, prešao je u Beograd, kada mu se dala prilika da upozna Gavrila Principa, Mustafu Golubića i Nedeljka Čabrinovića, istaknute članove organizacije “Mlada Bosna”.

Nekoliko dana nakon atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu, kao maturanta 3. maja 1914. godine austrijske vlasti zatvorile su Mladena Stojanovića u Tuzli. Suđenje je održano od 13. do 30. juna 1915. godine u Bihaću. Mladen Stojanović je osuđen na 16 godina robije, a njegov brat Sreten na 10 godina. Mladen je amnestiran nakon 3 godine., a već sledeće godine, na kraju prvog svetskog rata, u Sremskoj Mitrovici učestvovao je u razoružavanju austrougarske vojske.

Posle rata studirao je medicinu u Zagrebu. Pored studija, bavio se i književnošću. Godine 1925., s Gustavom Krklecom i Miroslavom Feldmanom radio je na antologiji jugoslovenske lirike.

Posle završetka studija, stažirao je u Sarajevu, a kao lekar počeo je da radi 1926. godine, u Pučišću na Braču. Godine 1929. vratio se u Prijedor, da bi, kao lekar, vrlo brzo stekao simpatije naroda Kozare i Podgrmeča. Tu se priključio radničkom pokretu, a 1940. primljen je u KPJ. Kao vojni lekar, aprilski slom doživio je u Dalmaciji. Vraća se u Prijedor, i nastavlja ilegalni rad. Ustaše su ga uvrstile u grupu talaca i uhapsile 22. juna, ali je Mladen, 17. jula 1941. godine, zapalivši slamu u zatvorskoj ćeliji, iskoristio zabunu stražara i prebacio se u kozarska sela. Uzalud je za njim bila raspisana ustaška poternica.
U Prijedoru se Stojanović priključio radničkom pokretu. Krajem rujna 1940. godine dr. Mladen Stojanović primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Noseći iskustva iz mladosti, Mladen je dočekao Drugi svjetski rat kao prekaljen revolucionar. Kao vojni liječnik, Travanjski rat dočekao je u Dalmaciji. Nakon toga vratio se u Prijedor i nastavio s ilegalnim radom.

Samo osam dana kasnije, na partijskom savjetovanju 25. jula 1941. godine u selu Orlovcima, iznad Prijedora, doktoru Mladenu Stojanoviću poverena je dužnost rukovodioca ustanka na Kozari. U prvim ustaničkim danima došli su do izražaja njegova zrelost i veliko iskustvo. Već 3. avgusta 1941, na velikom narodnom zboru u selu Marinima, svi su osetili kako svaka njegova reč deluje snažno i sugestivno. Ljudi su mu beskrajno verovali, cenili ga i poštovali, masovno se odazivali njegovom pozivu, i bez oklevanja prihvatili liniju narodnooslobodilačke borbe. Otada počinju da se odvijaju događaji pod Kozarom, koji se ne mogu odvojiti od njegovog imena.

Mladen je inspirator mnogih smelih akcija pod Kozarom, dalekosežnog značaja. Vojničko učvršćenje Drugog krajiškog NOP odreda, i stvaranje slobodne teritorije s mrežom novih organa vlasti, pretvaranje Kozare u najsnažnije žarište ustanka u Bosanskoj krajini, najlepše su stranice iz istorije ovoga kraja i života doktora Mladena Stojanovića.

Na drugu neprijateljsku ofanzivu, preduzetu protiv partizanskih snaga na Kozari, Mladen je odgovorio 23. oktobra 1941. godine napadom na jako uporište u Podgradcima i pilanu “Našička”, koja je davala drvo za nemačkog okupatora. I dok su čete, s Josipom Mažarom Šošom, njegovim zamenikom, lomile obranu, Mladen je, tu na položaju, previjao ranjene drugove i govorio zarobljenim domobranima o ciljevima oslobodilačke borbe naroda pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Mladenova popularnost kao lekara, humanista i ustaničkog vođe doprinela je širenju ideje o bratstvu Srba, Muslimana i Hrvata.

Pod vođstvom Mladena i Šoše, kozarski partizani uništili su, decembra 1941. godine, jaku neprijateljsku posadu na Mrakovici, postavljenu da bi osigurala kontrolu nad Kozarom. Pobeda na Mrakovici predstavljala je, u to vreme, ratni podvig, i bila prelomna tačka za rast kozarskog partizanskog odreda. Neprijatelj je u dokumentu od 24. decembra 1941, ovako ocenjivao Mladena i njegove partizane: “Doktor Mladen Stojanović, liječnik iz Prijedora, koji je vođa pobunjenika na Kozari, istaknuti je komunist i cijeli njegov pokret je na komunističkoj bazi, i kao takav privukao je k sebi i priličan broj seljaka iz okolnih mjesta. Organizirao je oružanu snagu od pet hiljada pušaka, s oko sto strojnica i četiri bacača mina. On je najopasniji vođa pobunjenika, predvodi najveći i najjaču grupu, vrlo inteligentan i oprezan, a napad priprema i izvodi s puno sistema”.

Januara 1942. godine, doktor Mladen Stojanović s Kozare odlazi tamo gde je Partija ocenila da će biti još potrebniji Pokretu. Čim je prešao Sanu i stupio na podgrmečko tle, “dočekala ga je šuma barjaka i nepregledna masa seljaka i omladine”, zapisao je Branko Čopić. Neumornim radom, obilaskom partizanskih jedinica i slobodne teritorije Bosanske krajine, Mladen je mnogo doprineo učvršćenju krajiškog ustanka.

Kao načelnik Operativnog štaba za Bosansku krajinu, Mladen je s kozarskom proleterskom četom pošao u centralnu Bosnu, da snagom svog autoriteta sačuva jedinstvo naroda u zajedničkoj borbi protiv neprijatelja i suzbije izdajničku aktivnost četnika.
Prilikom ulaska u selo Lipovac, četnici su vatrom s prozora Osnovne škole dočekali partizansku kolonu s Mladenom na čelu. Na usku i duboku snežnu prtinu palo je, smrtno pogođenih, 12 proletera. Među više ranjenih bio je i doktor Mladen, koji je samom sebi zaustavio krvarenje, dok su proleteri odbijali nasrtaje četnika. Nešto kasnije, 1. aprila 1942. godine, četnici Rada Radića počinili su zločin masakrom 26 ranjenika iz partizanske bolnice u selu Jošavki. Sutradan, četnici su pronašli i doktora Mladena Stojanovića, koji je ležao u obližnjoj kući Danila Vukovića. Pošto je prkosno odbio da potpiše izjavu solidarnosti s četničkim pokretom, oni su ga izvukli iz kuće i ubili.

“Mladen je bio čovjek kakvi će ljudi tek biti” rekao je pjesnik Gustav Krklec.
To što je Kozara bila i ostala partizanska, velika je zasluga doktora Mladena Stojanovića, hrabrog i čestitog Krajišnika. Mladenova smrt bolno je odjeknula na Kozari. Kada je on poginuo, kozarski partizanski odred s 3.500 boraca bio je među najjačim u Jugoslaviji.

Samo 17 dana kasnije, odred je ponio i zvanično ime svog prvog komandanta: Drugi krajiški narodnooslobodilački partizanski odred “Doktor Mladen Stojanović”.
Stojanović je bio izuzetna osobnost. Bio je, a to je i danas legenda za  Kozarčane,Prijedorčane i Krajišnike, simbol ljubavi i brige za čovjeka, heroj snage epa. Među herojima Bosanske krajine Mladen Stojanović zauzima posebno mjesto. On je postao legendarni junak ne samo u Krajini nego i u čitavoj Jugoslaviji.

Drugi krajiški (kozarski) NOP odred, 19. aprila 1942. godine, dobio je naziv Drugi krajiški NOP odred „Dr Mladen Stojanović“.

Odlukom Vrhovnog štaba NOP i DVJ, 7. augusta 1942. godine, Mladen Stojanović proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije, među prvim borcima NOV i POJ. U „Biletenu Vrhovnog štaba“ br 17-19 o proglašenju Mladena Stojanovića za narodnog heroja Jugoslavije piše